Iscrpljujući summit EU o financiranju Ukrajine završio je kompromisom koji je svima omogućio da izađu iz prostorije, ali ne i s istim političkim dobitkom. Umjesto povijesne odluke o korištenju zamrznute ruske imovine, čelnici su se odlučili za zajedničko zaduživanje kao privremeno rješenje, ostavljajući za sobom jasnu podjelu na one koji su obranili svoje crvene linije, one koji su morali popustiti i one koji su iz procesa izašli gotovo neprimijećeni.
DOBITNICI: Belgija
Belgija je u Bruxelles došla s jednom jasnom agendom: da plan o korištenju zamrznute ruske imovine ne smije završiti tako da sav pravni i financijski rizik ostane na njoj, jer se Euroclear nalazi na belgijskom teritoriju. Tražila je čvrsta, praktično neograničena jamstva i formalnu podjelu rizika. Izašla je s onim što joj je najvažnije: rješenje se pomaknulo s modela koji bi Belgiju izložio ruskoj odmazdi i tužbama, na model koji taj rizik razvodnjava i skida pritisak s Eurocleara. Belgija nije dobila europsko priznanje za svoje argumente,ali je dobila rezultat da EU ne ide preko nje.
Italija
Italija je ušla s Planom B u džepu: zajedničko zaduživanje kao najbrži, najčišći i najprovediviji instrument. Rim je izašao s s dogovorom koji upravo to jest: europski zajam kroz zajedničko zaduživanje postaje operativni odgovor. U političkom smislu, Italija je dobila najviše s najmanje buke, bez zaokreta, bez gubitka obraza i bez preuzimanja dodatnog rizika.
Europska komisija
Komisija imala ambiciju da isporuči provediv instrument za 27 država, a ne veliku ideju. Izašla je s instrumentom koji se može napisati, odobriti i provesti bez otvaranja novog rata oko pravnih temelja i ovlasti EU. Drugim riječima: dobila je funkcionalnost, a time i kontrolu nad procesom u trenutku kad je prijetila politička blokada.
Fiskalno oprezne zemlje (Austrija, Danska, Švedska, Nizozemska, djelomično Finska)
One su ušle s klasičnim refleksom: ne presedan, ne otvoreni rizik, ne rješenje koje dugoročno mijenja pravila igre. Izašle su s kompromisom koji je upravo to: privremeni, kontrolirani instrument kroz EU zaduživanje, bez aktiviranja ruske imovine kao presedana koji bi mogao eksplodirati na sudovima ili na tržištima. Nisu napisale dogovor, ali su dobile okvir koji im je prihvatljiv.
Financijska stabilnost EU
Svi su znali da postoji granica do koje se može ići prije nego što se probudi tržište, pravni rizik i reputacijska šteta europskih financijskih čvorišta. Izašla je kao pobjednik jer EU nije povukao potez koji bi mogao destabilizirati sustav: nije improvizirao s pravilima o suverenoj imovini i nije natjerao Euroclear i slične infrastrukturne točke da nose političku odluku na leđima.
GUBITNICI: Njemačka
Njemačka je ušla s ambicijom da financiranje Ukrajine bude vezano uz zamrznutu rusku imovinu i s moralnim okvirom da agresor mora platiti rat. Berlin je očito želio rješenje koje je politički snažno i strateški čisto. Izašao je s drugačijim ishodom: zajedničko zaduživanje EU postaje operativni instrument, a plan s ruskom imovinom se odgađa.
Plan korištenja zamrznute ruske imovine
Na tom planu se gradila drama summita. Izašao je kao "nastavljamo raditi na tome, bez rokova i jasnog mehanizma. To je tipičan bruxelleski način da se kaže: nije propalo, ali nije ni prošlo.
Ideja da agresor plaća rat
Politički snažna teza – moralna, simbolička i strateška, na summitu nije dobila realizaciju. Ostala je kao slogan i dugoročna ambicija, ali ne kao instrument ove runde. EU je, u praksi, izabrao stabilnost i pravnu sigurnost prije pravde u realnom vremenu.
Zagovornici brze odluke da Rusija plaća sada
To su države i politički akteri koji su htjeli da se summit pretvori u presedan – u odluku koja mijenja pravila igre. Izašli su bez presedana. Njihov argument nije pobijeđen politički, nego je ugušen pravnim i fiskalnim strahom ostatka Unije.
Baltičke države i Poljska
Ušle su kao najtvrđa linija: ako EU ima rusku imovinu, mora je pretvoriti u instrument pritiska i financiranja. Izašle su s kompromisom koji osigurava novac, ali ne i presedan. Njihov politički impuls nije nestao, ali nije definirao alat. Za njih je to poraz tempa i poraz simbolike.
Francuska
Htjela je jači potez prema Moskvi. Izašla je s kompromisom koji je tehnički i fiskalno racionalan, ali politički manje velik. Francuska nije izgubila utjecaj – izgubila je priliku da summit bude francuski trenutak.
MARGINALIZIRANI:
Mađarska
Ušla je s reputacijom stalnog remetitelja i potencijalnog veta. Izašla je tako da nije bila glavna prepreka jer je dogovor pronašao put koji ne zahtijeva frontalni sukob s njom. To je marginalizacija kroz instrument: nisi pobijedio, ali si zaobiđen.
Nizozemska
Postavila se kao fiskalni policajac, s jasnim otporom prema presedanima i bjanko čekovima. Izašla tako da joj je okvir uvelike prihvatljiv, ali bez toga da je ona pisala pravila ili vodila proces. Utjecaj je postojao, ali nije bio vidljiv kao političko vodstvo.
UKRAJINA – POSEBNA KATEGORIJA: OSIGURANA, ALI NE I POTPUNO PODRŽANA
Ukrajina je ušla s dvostrukim ciljem: novac sada i princip da se rat financira iz ruskih sredstava, što bi poručio da agresor plaća. Izašla je s prvim, ali ne i s drugim. Financijski je stabilizirana i izbjegnut je vakuum, no presedan je odgođen. Ukrajina je dobila operativnu sigurnost, ali ne i stratešku potvrdu koju je priželjkivala.
U ukrajini ratuje puunoo plaćenika koje plaćaju nasi unici..jos nerodeni!