Tonči Tadić, znanstvenik i geopolitički analitičar, u studiju VečernjegTV danas prijepodne komentirao je noćašnje rušenje naoružanih ruskih bespilotnih letjelica iznad Poljske, kao i jučerašnji napad Izraela na vodstvo Hamasa u Kataru. O tome smo razgovarali dok je na sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen držala godišnji govor o stanju Unije, koji je započela rečenicom da se Europa danas bori za svoju slobodu, za svoju snagu da sama odlučuje o svojoj sudbini, i za svoju budućnost.
- Dakle, o toj vijesti da su noćas Poljaci srušili desetak dronova, najvjerojatnije ruskih, koji su u poljski zračni prostor ušli iz Bjelorusije, pišu svi europski mediji jutros. Pa i hrvatski mediji. Kada sam na svojoj Facebook stranici nagovijestio da se radi o najverojatnije ruskim dronovima, na mene se zakačila gomila ruskih trolova koji su pokušali objasniti da su to zapravo ukrajinski dronovi. Dakle, Ukrajinci su po njima opremili dvanaest dronova, poslali ih iz Ukrajine, ne na Rusiju, nego preko Bjelorusije tako da padnu u Poljsku. Pazite, to je gomila sumanutih konstrukcija, koje se trenutno vrte na hrvatskim i europskim društvenim mrežama, i koje pokušavaju zamagliti realnost. A to je da se najvjerojatnije radi o ruskim dronovima. To je vrlo jednostavno utvrditi zato što Ukrajina ne posjeduje "šahide" niti "geranije".
- I Poljaci, ako žele, mogu bez većih problema pokazati televizijske snimke onoga što je ostalo od tih dronova kad su pali. Iz onoga što se do sada vidjelo na društvenim mrežama, očito je da se radi o ruskim dronovima. Zašto su išli preko Bjelorusije? To je isto posebna priča. Da li se radi o tome da Lukašenko igra neku vlastitu igru pokušavajući isprovocirati američki odgovor da bi se odmaknuo od Putina? Ili se radi o tome da su Rusi doista iskoristili zračni prostor Bjelorusije, što ne bi bilo čudno jer na kraju krajeva dio napada na Ukrajinu prije tri godine je krenuo iz Bjelorusije. Dakle, da bi preko Bjelorusije zaobišli ukrajinsku protuzračnu obranu, ušli u poljski zračni prostor i iz poljskog zračnog prostora uletjeli u dijelove Ukrajine i pogodili neke ciljeve sa strane iz pravca koje ukrajinska protuzračna obrana ne očekuje. Ako je to cilj, onda su se preračunali jer Poljska očekuje takvo što već jako dugo. Na kraju krajeva, očekuje to i čitav NATO. Od trenutka kada su pali prvi ruski dronovi na teritorij Rumunjske. Prema tome, ovo što je NATO izveo je zapravo posve očekivano. Dakle, Poljska kao suverena država ruši sve što leti iznad njezinog teritorija, ako nije najavljeno. Neovisno o tome čiji je dron - kaže Tadić.
- Vidjeli smo već da su u rušenju dronova sudjelovale i druge zrakoplovne postrojbe jer je NATO prisutan na granici Poljske od početka rata u Ukrajini, što praktično znači da ovo sve skupa može imati za Ruse jedan kontraefekt. Ja se ne mogu oteti dojmu da se radi ipak o tipičnoj Putinovoj igri živaca gdje on testira na koji način će reagirati NATO, do koje razine će ići Europska unija u podizanju borbene spremnosti i ja mislim da će ta cijela priča završiti na način koji nitko u Rusiji nije očekivao, ali koji sam zapravo ja predvidio još prije godinu dana. Dakle, nemojmo zaboraviti jedan ključan detalj u cijeloj toj priči. Na zapadnoj strani Ukrajine, blizu granice sa Poljskom, su dvije velike nuklearke, svaka sa po četiri reaktora černobilskog tipa. Svatko normalan će učiniti apsolutno sve što može da zaštiti te nuklearke od zalutalih dronova. I te nuklearke mogu biti "pretext", povod, za uspostavljanje uspostavljanje "no-fly" zone unutar Ukrajine od nekoliko stotina kilometara od granice Poljske koje će se proširiti poslije na "no-fly" zonu uz granicu ostalih NATO članica na granici s Ukrajinom, dakle Mađarske i Rumunjske. Koliki je doseg Patriota i drugih protuzračnih sustava s kojima europske NATO članice raspolažu, toliko će rušiti. Jer je bolje da se to ruši daleko od granica NATO-a - komentira Tončić Tadić.
• Sve se to događa dok je danas u Strasbourgu govor o stanju Unije, koji drži predsjednica Europske komisije. Nikad zapravo Europa nije bila u ovakvoj situaciji da se taj govor o stanju Unije, koji je neka verzija govora o stanju nacije kakav postoji u Americi, drži u tako dramatičnim okolnostima, a i Ursula von der Leyen je započela taj govor oštrim riječima da se Europa mora boriti. Ustati i boriti se. I čak je rekla da je vagala da li da upotrijebi takve oštre riječi. To je jedan izričaj koji se u Europskoj uniji nikad nije koristio, jer je Europska unija uvijek tretirana kao projekt mira i ekonomske suradnje, a ovdje je još jedan zaokret u tom smjeru: ljudi, moramo se trgnuti i boriti se jer oko nas je svijet u kojemu neoimperijalističke i imperijalističke politike, ne samo s jedne strane, nego i s više, i s prijateljskih strana, dominiraju i ne pitaju jeste li za to ili niste. Po vama, hoće li to upaliti neke nove alarme u Europi?
- Meni je drago da je došlo do tog govora, pri čemu sam ja taj govor očekivao prije tri godine. Dakle, mi tri godine očekujemo da će netko čarobnim štapićem i to čarobnim štapićem iz Washingtona, riješiti probleme na istočnoj i južnoj granici Europske unije. Dakle, neka dobra duša u Bijeloj kući će rješavati naše probleme, dok ćemo mi proizvoditi savršene automobile, lijepe cipele, finu hranu, primati turiste i glumiti da se to sve skupa nas ne tiče jer je nama to strašno dobro. To tako ne ide. Dakle, potpuno je jasno nakon tri godine, konačno, da Europa treba početi raditi na vlastitoj sigurnosti. Dakle, tek kada Europa bude sposobna pružiti sebi vlastitu sigurnost, onda će se pojaviti Donald Trump sa prijedlogom da on to također može osigurati. Naravno, kad bude kasno i kad američka pomoć bude nepotrebna. Dakle, Europi je stalo, ili treba biti stalo, imati stabilnost i sigurnost u istočnim područjima Europe i na Mediteranu i Bliskom istoku, koje su također europska interesna sfera i to je posao Europe. Problem je u tome što mi do nedavno nismo imali jedinstvenu europsku politiku prema ni jednom od tih prostora, a i danas, ako pokušate nešto napraviti, naći ćete dva čarobnjaka kao što su Orban i Fico koji će imati tu neke svoje vlastite vizije kako bi to trebalo izvesti i upravo je to karta na koju svo vrijeme igraju i igrači. U prvom redu Rusija, ali naravno i ruski partneri na Bliskom istoku. Mislim da da tome polako dolazi kraj. Što se više Bruxelles i članice Europske unije uvjeravaju da pomoć iz Washingtona neće doći, to će biti više ovakvih istupa koji su zapravo dobrodošli. I konačno je da su tu. Nemojmo zaboraviti da postoje i instrument SAFE, nemojmo zaboraviti da već odavno imamo u Europskoj uniji povjerenika ne samo za vanjsku politiku, nego i za sigurnost. Dakle, za vanjske i sigurnosne poslove, ali ta sigurnost uvijek se nekako gurala pod stranu: to se nas ne tiče, to će riješavati barba iz Washingtona. Tog barbe nema, to jest: barba postoji, ali ga ovo ne zanima - smatra Tadić.
Čitav intervju pogledajte u video obliku.
Otvori KEKS Pay
Bravo Tadicu!Izvrstan analiticar,strucnjak u profesiji.Po obicaju,nekima smeta,uzrujava ih jer ne kaze sto bi oni rado culi,e pa neka im smeta.Ponekad se sjetim nekih osoba 1991e koji su isto tako reagirale na nasu zelju da budemo svoji na svome.,nezavisni i krenemo svojim putem. Vremena se mijenjaju,Nas svijet prvih godina nije zelio;Ukrajina ima bar moralnu podrsku civiliziranog svijeta,mi tada ni to(uz casne iznimke). Isti ti,koji su tada u mracnoj krcmi saptali anti hrvatske parole,svakodnevno se javljaju anti ukrajinskim parolama,anti EU,anti USA,anti civilizirani svijet. Zalosno ali istinito koliko Hrvata i danas zivi u 20om stoljecu,stoljecu komunistickog zla na nasim prostorima.