Kad su prije 17 godina osnivali udrugu, o kunićima se jako malo znalo. Svi koji su imali informacije dijelili su ih na forumu na stranici zecovi.net, a tu su pronalazili i savjete što kunićima treba i kako da ostanu sretni i zdravi kućni ljubimci. Nije tada bilo ni veterinara koji su se bavili kunićima i njihovim potrebama, govori nam Andrea Rajčić, predsjednica udruge Zecovi.
– Uz zbrinjavanje i pomoć kunićima uvijek smo težili tome da s vlasnicima dijelimo točne informacije kako bi se oni mogli što bolje brinuti za svoje ljubimce. Od edukacije ne odustajemo ni danas, a sada imamo web-stranicu Zecovi za neznalice s velikim brojem članaka o brizi za kuniće, njihovim potrebama, ali i o tome što sve čeka vlasnike kunića – ističe Andrea.
Udruga je upravo proslavila 17. rođendan, a od kunića nikad nisu odustali, unatoč svim problemima. Udruga je prvih godina imala 30-ak volontera, pokrivali su Zagreb, Rijeku, Osijek i Split. Prije dvije godine A. Rajčić ostala je sama i brinula se o svemu. Srećom, to nije dugo trajalo i sad može reći da se lakše diše. Malo ih je, uz nju u udruzi su Maris Širinić i Jasmina Smokvina, ali ona je jedina volonterka koja je tu od prvog dana.
– Svi dugogodišnji volonteri pomalo su odustajali, no ponovno imamo dobru ekipu. Maris, Jasmina i ja više smo na terenskom radu, a kunići koje pronađemo uglavnom su kod mene dok im ne pronađemo dom. Imamo i nekoliko čuvalica koje znaju uskočiti, ali i dalje trebamo volontere – govori predsjednica udruge i ističe njihov web tim zbog kojega su postali sve prepoznatljiviji.
– Za društvene mreže brine se Ana Božić, ona je zaslužna za sve promjene na stranici, kao i za komunikaciju sa sadašnjim, budućim, ali i bivšim vlasnicima. Tekstove za web-stranicu i sve informacije za vlasnike i udomitelje piše Martina Mihalic, a njihovu točnost provjerava naša veterinarka. Pokušavamo svaka dva, tri tjedna objaviti novi članak – objašnjava način rada udruge. Nije uvijek bilo lako, ali bolje je, kaže, napraviti bilo što nego ne napraviti ništa.
– Udomili smo veliki broj životinja, godišnje i 30-ak kunića koji su pronađeni na livadama i cestama, a uz to i 60 kunića o kojima se njihovi vlasnici više nisu mogli brinuti. Veselimo se svakom udomljavanju, posebno kad kunić koji nije živio u dobrim uvjetima ode u divan dom – ističe. Prisjeća se tako Starka koji je pronađen u Velikoj Gorici. Imao je slomljenu nogu, tijelo mu je bilo puno rana i bio je gotovo ćelav. Ostao je kod nalaznika kod kojih je trebao biti samo dok se ne udomi. Godinama je još živio u društvu ženkice Lili. Nakon života u malom kavezu, na tavanu u mraku, Caspera su udomili u dom iz snova. Gaia je pronađena na livadi, bježala je od pasa koji su je pokušavali uloviti. Dugo je bila preplašena, a pronašli su joj dom u kojem ima prijatelja psa i vlastiti voćnjak. Prisjeća se i priče koja nije imala tako sretan kraj. Patuljasti kunić Filip pronađen je s brojnim ranama i ugrizima, imao je kožne probleme, nametnike, dlaka mu je padala u grumenima, uz to i respiratorne probleme i apscese. Uz sav trud veterinara nisu ga uspjeli spasiti.
– Jedan od problema su neodgovorni vlasnici koji nepromišljeno uzmu jednog ili više kunića, a onda ih vrlo brzo udomljavaju. I još nas ucjenjuju da će ih izbaciti ako ih mi ne preuzmemo. Za kuniće se i dalje misli da da su fenomenalni ljubimci za djecu, a uzimaju ih najčešće za Uskrs. Od 100 kunića koji su poklonjeni za Uskrs samo ih pet doživi svoj prvi rođendan. Njihovo izbacivanje u parkove i šume, na ceste, počinje 2, 3 tjedna iza Uskrsa. Drugi val izbacivanja je obično ljeti, kad vlasnici shvate da ne mogu na more jer kunića nema tko čuvati. Tada kunići završe kod prijatelja i baka koji žive na selu i gubi im se svaki trag. Treći val izbacivanja je oko Božića, kad kunići postaju spolno zreli i onda su zločesti – objašnjava Andrea. Dodaje i to da u Zagrebu nema skloništa za kuniće, a u Dumovcu nema prostora za njih. Tako za svakog pronađenog kunića nalaznici zovu njih ili udrugu Mrkvica. Nadaju se ipak promjenama i malom skloništu za kuniće.
Na brizi udruge trenutačno je Luna, preuzeli su je iz Splita. Kastrirana je kao i svi kunići kojima traže dom, a i ona će sigurno imati društvo. U posljednjih pet godina tako su udomili gotovo sve kuniće. S nadom da će dočekati i 20. rođendan udruge jedna od najvećih želja im je da se jave mladi ljudi koji žele volontirati i koji će jednog dana preuzeti i spašavanja i edukaciju. Jer neodgovornih vlasnika sigurno neće nedostajati, a samim time ni kunića kojima će trebati pomoć.
Otvori KEKS Pay
Zalosno i sramotno. Dali bas trebaju biti zivi kunici??? Kakvi su to roditelji koji bas sve udovoljavavaju? NEODGOVORNI.