Da je Mišo mačka, svi bi rekli kako mu je ostalo još osam života. Koliko ih ovaj patuljasti kunić ima tko zna, ali jedan je sigurno potrošio. A možda i dva, jer po svemu sudeći život ga nije mazio ni prije nego što se našao na ulici.
Kad je pronađen, vani je temperatura bila ispod nule. Patuljastom kuniću na ulici su, osim niske temperature, prijetili glad, žeđ i druge životinje. Sve je preživio, a onda su ga upravo druge životinje spasile.
– Nalaznica je bila u šetnji sa svojim psima i oni su ga nanjušili, skrivao se, jadan, u grmlju. Bilo joj je jasno da ga ne može ostaviti, a imala je sreću pa ga je uspjela uloviti. Iako ga je i sama pokušala srediti, k meni je stigao u groznom stanju. Guza mu je bila slijepljena od kakice i imao je proljev. Odmah sam vidjela da mu zubi nisu blistavi, što znači da se i loše hranio. Sijeno uopće nije htio, vjerojatno ga nikada nije ni vidio. Bio je jako agresivan, grizao je, napadao i skakao na mene. No, kad sam ga uspjela uloviti, smirio se i stisnuo pa sam ga mogla i maziti. Njegova sadašnja čuvalica zaslužna je za sav napredak i oporavak, kod nje Mišo ima idealne uvjete – priča nam Andrea Rajčić iz Udruge Zecovi. Dodaje da Mišo, po svemu sudeći, nije bio voljeni kućni ljubimac, vjerojatnije da je još jedan od kunića kupljenih djeci za poklon. A kad je sve krenulo krivo, umjesto da potraže pomoć, Mišu su kao malog delinkventa izbacili na cestu.
U svom privremenom domu, kod Zagrepčanke Martine M., patuljasti kunić naučio je puno toga što u četiri godine života nije znao.
– Zbog preraslih zubi, koji svjedoče o lošoj prehrani, Mišo nije htio jesti ništa što je malo tvrđe i što treba žvakati. Sijeno nije htio ni pogledati. Sad već jede i matovilac, maslačke, gricka grančice. Kastrirali smo ga pa je i mirniji – kaže gospođa Martina i dodaje kako od agresivnog i pomalo divljeg kunića postaje sve umiljatiji.
– Ispočetka je bio u ogradici, sad je pušten kad sam ja kod kuće. Druži se s mojim psom Riom i jako se dobro slažu. Mišo je vrlo aktivan i sve ga zanima. Trčkara oko nas, gleda što radimo, dolazi na poziv i uživa kad ga mazimo. Pomalo još čuva svoj teritorij, ali to je normalno ponašanje – objašnjava čuvalica. Ističe i da je Mišo vrlo uredan i sve što treba obavlja u WC-u.
Iako bi, da se Mišu pita, on vjerojatno rekao da mu ništa ne fali i da nikamo ne ide, Udruga Zecovi ipak mu je tražila stalni dom. I to onaj idealan, u kojem Mišu čeka i žena, jer kunići ne vole biti sami. Tražili si mu već iskusnu ženu, koja zna sve o pravilnoj prehrani i koja će Mišu još malo podučiti da kukuruz nije hrana za kunića koji drži do sebe. I da je sijeno obvezno u svakoj obitelji kunića. A imate li i vi jednog ovakvog Mišu, ne znate kako ga hraniti i brinuti se o njemu, ili želite udomiti kunića, možete nazvati Udrugu na 091/768-2188. Vrlo rado će vam pomoći savjetima.
