Dva velemajstora i obješenjaka, nezaboravnih idola devedesetih, ovih dana obilježavaju svojih prvih “pet banki”. Romário da Souza Faria napunio je pedesetu 29. siječnja, dok Hristu Stoičkovu to predstoji u ponedjeljak 8. veljače.
Romário je proslavio pedesetu obljetnicu igrajući footvolley na Copacabani s kompanjonima Júniorom i Renatom Gaúchom, a obožavateljima je ostavio znak pažnje na Facebooku. Uz filmić s najboljim potezima napisao je poruku:
“Na današnji dan zahvaljujem nebeskom Ocu na mojem životu. Pedeset godina i život podijeljen s milijunima ljudi u Brazilu i u svijetu. Brojna veselja, pobjede, lekcije i puno snage i volje za prevladavanje prepreka. Zahvaljujem svima na srdačnim čestitkama – idemo slaviti”, objavio je O Baixinho (Malecki).
Stoičkov je “središnju proslavu” odgodio na 20. svibnja, kad će se u Sofiji održati spektakularna priredba njemu u čast. Prema izvještaju bugarske državne TV, karizmatični nogometaš priprema šou pod nazivom “50 godina broja 8”, po svom broju na dresu. Na stadionu Vasil Levski nastupit će brojne nogometne zvijezde današnjice i nedavne prošlosti.
Igrači, čija se imena čuvaju u tajnosti, bit će podijeljeni u dvije momčadi – ljevaci i dešnjaci (Hristo će, dakako, braniti boje one prve). Zasad je objavljeno samo da će u Sofiju doputovati Diego Maradona, no nije poznato hoće li i on igrati, ili će samo prisustvom uveličati proslavu.
Brazilac i Bugarin, junaci SP-a 1994. u SAD-u, dosegli su vrhunac kao suigrači u Barceloni, no njihov je suživot trajao kratko. Stoičkov je među blaugrane stigao 1990. i preporodio ih drskošću i agresivnošću. Romário se priključio Barci 1993. kao “šlag na torti” legendarnog Dream Teama, koji je upravo osvojio tri uzastopna naslova u Primeri.
Dvojica su vršnjaka, tada 28-godišnjaka, formirala urnebesan tandem koji je Barcu doveo do četvrtog naslova zaredom i finala Lige prvaka. Romário je kao prva špica u sezoni zabio 32 pogotka, od čega 30 u prvenstvu, zaradivši trofej Pichichi za najboljeg strijelca Primere. Stoičkov je igrao drugu špicu i ponekad desno krilo, zabivši 24 gola u svim natjecanjima.
Euforija oko Barcinih “blizanaca” nastavila se na SP-u u Sjedinjenim Državama.
Romário je ugradio pet pogodaka u četvrto brazilsko zlato osvojeno protiv Italije, dok je Stoičkov sa šest golova izronio kao najbolji strijelac turnira i junak četvrtoplasirane Bugarske. Samo je još Roberto Baggio u to vrijeme uživao slavu poput dvojice neuhvatljivih prgavaca.
No, 30 dana na američkim vrućinama i teret lovorika koje su im natovarene na leđa izbacili su ih iz sedla. Nakon trijumfa u SAD-u, obojica su se zamjerila treneru Johanu Cruijffu, koji ih je u idućih deset mjeseci izgurao s Camp Noua. Romário je izdržao u Barci još samo pet mjeseci, a Stoičkov je opstao do ljeta 1995., teško podnoseći manju minutažu.
Brazilčev je grijeh bilo desetodnevno kašnjenje na ljetne pripreme s Barcom, kad su svi suigrači već bili pristigli. Cruijff i njegov pomoćnik Carles Rexach strahovito su se naljutili na Romárija, smatrajući da ih izaziva pozirajući fotografima u lokalima Rio de Janeira.
– Romário može otići kad god želi. Nećemo učiniti ništa da ga zadržimo. Zapravo mi je svejedno hoće li se vratiti. Počinio je tešku povredu discipline. Bar mi je olakšao posao oko određivanja trojice stranaca u prvoj jedanaestorici – poručio mu je Nizozemac. –Najgore je od svega što se uopće nije javio ni Cruijffu ni meni. I ako se vrati, teško da će brzo ući u sastav – nadovezao se “Charli” Rexach.
Romário se vratio, ali je odigrao još samo 13 utakmica u Primeri i zabilježio četiri gola. Početkom 1995. Barca ga je prodala Flamengu, gdje se preporodio i vratio zabijanju u paklenom ritmu. Igrao je još 12 godina, do 41. rođendana, i zaključio karijeru s 902 seniorska pogotka. Zadnjih je godina uspješan političar, senator u brazilskom Parlamentu.
Iako je stigao pravovremeno na pripreme, i Stoičkov se našao u Cruijffovoj nemilosti. Ovaj mu je prigovorio na smanjenom zalaganju, a osobito ga je uzeo na pik kad je Bugarin u prosincu primio Zlatnu loptu. U proljeće 1995. počeli su se prepucavati u medijima! U polemici je Hristo izvukao deblji kraj: sezonu je okončao sa samo 27 nastupa u 38 kola.
Uskočila je tada moćna Parma i za deset milijuna eura otkupila njegov ugovor. Godinu poslije, kad je Cruijff bio nogiran, vratio se i u idućih 18 mjeseci povremeno podsjećao na blistava izdanja. Igrao je (i osvajao trofeje) još u Saudijskoj Arabiji, Japanu i SAD-u, otišavši u mirovinu sa 37 godina. U trenerskoj je karijeri pretrpio samo razočaranja, počevši s eliminacijom Bugarske od Hrvatske u kvalifikacijama za SP 2006.
– Postoje samo dva Krista. Jedan je u Barceloni, a drugi u raju. I obojica čine čuda – opisao je Hristo sebe i svog “imenjaka” dok je igrao u Barci. Božansku je poveznicu sa sobom pronašao i Brazilac: “Kad sam se rodio, nebeski je Otac pokazao prstom na mene i rekao: “Ovaj je pravi!” – obznanio je. Takva umišljenost izazvala bi zgražanje da se ne radi o Stoičkovu i Romáriju – njihov je nogomet doista bio božanstven.
>> Stoičkov: Moju su Bugarsku komunisti pokrali, a kad umrem, neka me pokopaju u voljenoj Kataloniji
