Uhićenje glavnog državnog inspektora snažan je politički udarac HDZ-u i premijeru Plenkoviću, no pad visokoga dužnosnika najviše je naštetio državnim institucijama. Povjerenje u njih ni dosad nije bilo bogzna kakvo, a novo moralno posrnuće sigurno ga neće popraviti. Osim što iznova frustrira, najnoviji korupcijski slučaj otvara i brojna pitanja. Među njima i ono ključno: Što je glavni izvor korupcije u Hrvatskoj? Je li to "HDZ-ova hobotnica", kako tvrdi oporba? Ili je krivac navodna sklonost Hrvata muljanju, mentalitet naslijeđen iz nekih prošlih vremena, kako smatraju empiričari? Mi smo se tobože oduvijek znali "snaći", što bi značilo da smo suprotnost Dancima, koji su trenutačno rangirani kao najpoštenija nacija na svijetu. Dakako, teza o poštenim Dancima i našem "mentalitetu" običan je mit. Stvar je u tome što Danci, za razliku od nas, žive u sustavu u kojem je poštenje racionalan izbor, a nepoštenje golem rizik. No i oni su nekad imali klijentelističku mrežu sličnu našoj: elite koje su trgovale utjecajem, politička imenovanja bez kriterija, pogodovanja, čak i visok stupanj korupcije u poreznoj upravi. A onda, u jednom trenutku Danska je promijenila pravila: profesionalizirala je državnu službu, radikalno povećala transparentnost odluka, ojačala lokalnu samoupravu i, najvažnije, depolitizirala je institucije. Sve danske javne nabave danas su dostupne jednim klikom, imaju softver koji sam otkriva sukob interesa, financiranje stranaka transparentno je i kontrolirano, otvoreni podaci omogućuju civilnom društvu i medijima da prate trag novca... Danci su stvorili funkcionalnu državu, a s njome i – kulturu poštenja.
Država u kojoj je sudstvo totalno zakazalo za posljedicu mora imati kaos. I druge zemlje imaju korupciju ali se zakonima i robijom suzbija, s kod nas?