Na samom kraju Spielbergova filma "Novine" Meryl Streep govori Tomu Hanksu kako je njezin pokojni muž novinsku vijest nazvao prvom grubom skicom povijesti. Fenomenalna misao, pogotovo iz tragične vizure ovog trenutka i ovih medija koji iza sebe mahom, uz rijetke iznimke, ne ostavljaju ništa doli gole krivotvorine stvarnosti, potpuno neupotrebljive za bilo kakvu povijesnu relevantnost. Doista, kakva će slika vremena u kojem djelujemo ostati iza nas, kakvim ćemo ga "skicirati" budućnosti, ako je uopće još ima? Recimo, hoće li disleksični premijer s potpunim neznanjem hrvatskog jezika zahvaljujući tekstovima koji su ispisani o njemu ispasti vrhunski znalac i orator, čovjek izvana koji je, umjesto da je hapšen prema Zakonu o hrvatskom jeziku, doveden kao ekonomsko-politički mesija? Hoće li ondašnji prvi čovjek najveće stranke, prema broju objavljenih intervjua u relativno kratkom vremenu, ispasti ključni milenijski strateg nacije bez čijeg se mišljenja nije mogao zamisliti novi dan, a nije se pokušalo ni objasniti kako takav genij nije onda uspio biti premijer? Hoće li lojalni podanik svakog šefa stranke, do sada njih četvero, biti zapamćen kao personifikacija nacionalnog političkog standarda u kojem je politički život bio značajniji od karakterne časti? Hoće li 'nogometni satnik', krivokletnik na sudu, biti oličenje sportskog viteštva i nedodirljiva ikona u pracrkvi alibi-sporta?