Slovak (51), koji uz slovačko ima i hrvatsko državljanstvo, ispitan je na ŽDO Zadar jer ga se sumnjiči za femicid, a nakon što je ispitan, protiv njega je pokrenuta istraga. Sumnjiči ga se da se 1. srpnja oko 22 sata u Pakoštanima prvo posvađao s 46-godišnjom slovačkom državljankom s kojom godinama živi u izvanbračnoj zajednici. Svađa je brzo prerasla u fizički napad, jer se 51-godišnjaka tereti da je izvanbračnu suprugu udarao rukama i nogama po cijelom tijelu jer ju je, kako tvrdi tužiteljstvo, imao namjeru ubiti. Žena je od zadobivenih teških ozljeda preminula, a 51-godišnjak je na koncu završio iza rešetaka jer mu je istražni zatvor određen zbog opasnosti od bijega, opasnosti od mogućeg utjecaja na svjedoke i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
Ubijena Slovakinja je sedma žena koju su ove godine u Hrvatskoj ubili njihovi partneri, a u četiri slučaja počinitelj je nakon ubojstva žene pokušao ubiti ili je i ubio sebe. Te tragične brojke ukazuju da, usprkos uvođenju femicida kao kaznenog djela u Kazneni zakon, to, prema očekivanjima, nije ni spriječilo ni preveniralo nasilje nad ženama. Jer samo uvođenje nekog pojma u zakon i propisivanje kazne, bez edukacije društva od najmanjih nogu, ne znači ništa. Nažalost, nasilje je jezik kojim govore svi, o čemu, recimo, svjedoče dva brutalna ubojstva koja su ovog vikenda počinjena u jednom danu. Da stvar bude gora, u oba slučaja počinitelji su od ranije bili poznati i policiji i pravosuđu. Što znači da je prevencija zakazala, i to dobrano.
MUP bi se trebao zabrinuti i nad činjenicom da je u prvih pet mjeseci ove godine već bilo 14 ubojstava, koliko ih je bilo i u pet mjeseci 2024. No kada se toj brojci dodaju ubojstva iz lipnja i srpnja, brojka je već došla do 20 ubojstava, a kraj godine je daleko. Usporedbe radi, 2004. bilo je 37 ubojstava, odnosno 8,7 posto više no 2023., kada su se dogodila 23 ubojstva. Ta brojka je bila druga najmanja unatrag više od 10 godina, a manje ubojstava no 2023. bilo je samo 2018., kada ih se dogodilo 22.
Od lanjskih 37 ubojstava, devet ih je bilo okvalificirano kao femicid, odnosno kao teško ubojstvo ženske osobe, što znači da je tih devet ubojstava bilo posljedica višegodišnjeg zlostavljanja koje nije prepoznato. Gledano po žrtvama lanjskih 37 ubojstava, 2024. je ubijeno 19 muškaraca i 18 žena, a što se tiče korelacija između žrtava i počinitelja, pet žena ubili su njihovi partneri, bilo da je riječ o supružnicima, izvanbračnim supružnicima ili bivšim partnerima.
Još sedam žena ubijeno je unutar obitelji, a počinitelji su bili roditelji, sinovi ili kćeri, braća ili sestre, punica ili svekar. Šest žena u policijskim statistikama zavedeno je pod ostale žrtve, što znači da policija nije navela korelaciju između počinitelja i žrtve. Statistika ubojstava kod muškaraca je bitno drugačija jer je jedan ubijeni muškarac lani bio žrtva životnog partnera, trojicu su ubili roditelji, jednog djeca, jednog brat ili sestra, a čak 13 ih je u policijskim statistikama zavedeno u rubrici ostale žrtve, odnosno bez korelacije s počiniteljem.
Što se tiče femicida, on ne pada s neba već je posljedica dugogodišnjeg nasilja i zlostavljanja svih vrsta. Da je višegodišnje zlostavljanje: psihičko, verbalno i fizičko, koje nije prepoznato, put koji vodi do femicida, godinama upozoravaju brojni stručnjaci. Jedna od njih je i Dunja Bonacci Skenderović, konzultantica koja godinama istražuje ono što se u stručnoj literaturi zove intimni partnerski femicid. Rezultat njezinog istraživanja pretvoren je u analizu pod naslovom "Ili si moja ili ničija", u kojoj je pojašnjeno i što je to femicid, i tko ga nad kim i kako čini. Bonacci Skenderović je analizirala podatke u Hrvatskoj od 2016. do 2023., a 2016. joj je bila početna godina jer se tada u izvješćima pravobraniteljice za ravnopravnost spolova počinju spominjati ubojstva žena i problematizirati femicid. Uglavnom, u istraživanju, koje je objavljeno sredinom prošle godine, pojasnila je da svaki femicid ima tzv. vremensku crtu femicida, a njezina analiza obuhvatila je 56 femicida, odnosno ubojstva žena koja su se dogodila u Hrvatskoj od 2016. do 2023. I u njoj je pojašnjeno da svaki femicid ima svoj obrazac jer mu prethodi uhođenje, prijetnje, prijetnje samoubojstvom... Vremensku crtu femicida prvi put je u svom radu 2021. spomenula Jane Monckton Smith, objašnjavajući da se femicid ne događa u nekom vakuumu, već da postoje obrasci nasilnog ponašanja koji se mogu pratiti i kojeg je femicid, grubo rečeno, završni dio. Analizirajući femicide u Hrvatskoj, Bonacci Skenderović također je došla do zaključka da svaki femicid ima obrasce ponašanja i da prije njega postoje crvene zastavice poput uhođenja žrtve, prijetnje žrtvi, prijetnje počinitelja da će se ubiti ako ga žrtva ostavi...
Otvori KEKS Pay
