Naslovnica Vijesti Svijet

Sirijska djeca na hrvatskom moru: 'Teroristi su pobili sve muškarce, a nas odveli u logore'

Iako su imali samo deset dana, svi su mali Sirijci naučili plivati, ali i osnove hrvatskog jezika. Kažu da kući nose bogatstvo – nova prijateljstva.
07. kolovoza 2019. u 10:15 40 komentara 6724 prikaza
Foto: Goran Kovačić/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/5

“Svaku noć sanjam i ponovno proživljavam dane koje sam provela u zatočeništvu kod terorista ISIL-a. I danas ne prođe noć a da ne sanjam njihova zla lica koja su me šamarala za dobro jutro, dobar dan i laku noć”, kaže 12-godišnja sirijska djevojčica Jana Darwish, koja je u zatočeništvu s mamom i sestrom kod terorističke organizacije Islamske države bila gotovo tri godine.

Idlib Sirija SIRIJA Nakon kratkog primirja sirijski režim nastavio zračne udare na Idlib

Deset dana zaborava

Jana je jedna od 29-ero djece koja su iz doma za siročad iz Sirije i ove godine, kao i lani u lipnju, u organizaciji udruge Hrvatska pomaže, koju vodi Đurđa Adlešič, te pod pokroviteljstvom Skupštine grada Zagreb i Styria Media Groupa, s pet voditelja došla u Hrvatsku u ljetovalište Crvenog križa u Novi Vinodolski gdje su boravila desetak dana i barem na trenutak zaboravila pakao sirijskog rata.

 | Autor : Goran Kovačić/Pixsell Foto: Goran Kovačić/Pixsell

U realizaciji projekta dolaska djece iz Sirije pomogli su i Vlada Republike Hrvatske te predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a sirijsku djecu u Banskim dvorima primio je i premijer Andrej Plenković, koji im je poželio sreću i što skori završetak rata kako bi mogli uživati kao i ostala djeca svijeta.

– Iako sam imala samo pet godina, sjećam se svega. Teroristi ISIL-a upali su u naše selo pokraj Idliba, pobili sve muškarce, a nas djecu i mame odveli u logore. Tri godine bila sam u logoru. Svaki dan su nas tukle čuvarice. Hrane su nam dali ponekad. Zimi nam je bilo jako hladno, a ljeti smo hvatali zrak. Struju u sobi, u kojoj smo bile mama i moja sestra i ja te još desetero djece sa svojim mamama, nismo imali. Ni vode! Kada smo bile žedne i molile vode, prije svake čaše vode svaka od nas dobila je batine. Zbog toga smo znale trpjeti i glad i žeđ i hladnoću i vrućinu – govori djevojčica Jana koja, dok govori, ne može zaustaviti suze i drhtanje. A ovo je tek dio njene priče, dok je ostatak njezine ispovijesti toliko zastrašujući da je, u dogovoru s njihovim odgajateljima i pratnjom, nećemo iznijeti u javnost.

Za sirijsku djecu koja su boravila u Novom Vinodolskom brinuli su se volonteri Crvenog križa koji su davali sve od sebe da usreće svako dijete. Najponosniji je bio Damir Kogej Dado koji je gotovo svu djecu, koja su se prvog dana bojala doći i blizu mora, na kraju u tako kratkom vremenu naučio plivati.

Zanimljivo Dokazano je kako je nakon ljetovanja potrebno tri dana za prilagodbu svakodnevnom životu

– Nema ljepše stvari na ovom svijetu od osmijeha na dječjem licu, a on je još vredniji kod ranjivih skupina djece poput ove iz Sirije, koja su došla vidljivo traumatizirana – kaže Dado ističući da će posebno pamtiti svoj rođendan i proslavu koju su mu priredila sirijska djeca.

A svatko od njih vratio se u svoju zemlju s velikim bogatstvom – prijateljima koje su ovdje stekli. Naime, za vrijeme njihova boravka u Domu Crvenog križa u Novom Vinodolskom, u organizaciji Matice hrvatskog iseljeništva, tamo je boravilo još i 130 djece iz 18 zemalja svijeta. Svi zajedno družili su se svaki dan, od plaže preko različitih radionica pa do večernjeg plesa, te su svi pokazali kako za njih ne postoje jezične barijere. Sirijsku djecu, osim plivanja, najviše je veselilo učenje hrvatskog jezika, a u samo deset dana svi su uspjeli naučiti: pozdrave, brojiti do deset i najpotrebnije riječi hrvatskog. Posebno su uživali u večernjim satima kada su jedni drugima pokazivali plesne korake iz svoje zemlje te svi zajedno uživali u glazbi iz različitih zemalja. Mladi volonteri Crvenog križa Karla, Nina, Lea, Filip i Anamarija pobrinuli su se da djeca imaju ispunjene dane i da u svakom danu uživaju.

Možda se vratim i oženim

Ebrahim Zidan dječak je od 15 godina čiji je otac poginuo 2014. kod Damaska. Kada je saznao da ide u Hrvatsku, odmah je na Googleu istražio kamo ide, a kada je saznao da ide na more, njegovoj sreći nije bilo kraja.

 | Autor : Goran Kovačić/Pixsell Foto: Goran Kovačić/Pixsell

– Sa sobom ću ponijeti samo lijepe uspomene. Hrvatska je predivna zemlja, a ljudi su gostoljubivi i dragi. Tu sam stekao mnogo prijatelja. Već smo razmijenili brojeve telefona, a ostat ćemo u kontaktu i preko društvenih mreža. Za jezik nema problema jer tu je Google translate – kroz smiješak govori Ebrahim tvrdeći kako mu je jedina želja, kada završi školovanje, ponovno doći u Hrvatsku i možda se tu oženiti i ostati.

hasan rohani Hasan Rohani Iranski predsjednik: Rat s Iranom majka je svih ratova

14-godišnji Zain Aid iz Homsa, čiji je otac poginuo u Idlibu 2013., govori kako je, kada je čuo da putuje u Hrvatsku, pročitao komentar čovjeka koji je već bio tu i koji je rekao da je ta zemlja pravi raj.

– S tom sam predodžbom i krenuo u Hrvatsku. Već u avionu, prilikom spuštanja, vidio sam taj raj. Visoke planine, more, zelenilo... A kada smo se vozili prema moru, ono što smo vidjeli putem, to se zaista ne može opisati. Inače ja pišem poeziju, ali ni stihovi ne mogu dočarati sve ljepote koje sam vidio – uzbuđeno je prepričavao Zain priznajući kako će mu biti jako teško napustiti Hrvatsku.

Rat u Siriji, koji je ušao u devetu godinu i koji je potpuno razorio zemlju, odnio je i velik broj žrtava. Prema službenim statistikama, poginulo je više od 400 tisuća ljudi među kojima i mnogo djece. Velik broj djece je u izbjeglištvu, a na desetke tisuća njih su siročad, bez jednog ili oba roditelja. Prema statistikama UNICEF-a, od početka rata u Siriji je rođeno četiri milijuna djece, a ti mališani ne znaju što je to svakodnevica bez pucnjave, granata, straha i bježanja u skrovišta. U Siriji je 8,4 milijuna djece, tj. njih čak 80%, pogođeno ratom.

 | Autor : Hassan  Haidar Diab Foto: Hassan Haidar Diab

Predsjednica Udruge Hrvatska pomaže Đurđa Adlešič, koja je pokrenula inicijativu za dolazak djece iz Sirije, kaže kako udruga već nekoliko godina radi s ranjivim skupinama u RH, ali i izvan nje te organizira različite edukativne radionice za djecu, ali i branitelje te članove njihovih obitelji.

– Sve te radionice imaju cilj psihološkog osnaživanja i razvijanja komunikacijskih vještina. Ove godine drugi smo put bili domaćini djeci bez roditelja iz doma za djecu bez roditelja iz Damaska. Pokrovitelj je njihova dolaska Skupština grada Zagreba, a pomogli su Janaf i Ina. Osim djece iz Sirije, u Novom Vinodolskom u organizaciji udruge i ove godine na radionicama i odmoru boravit će i djeca iz Hrvatske Kostajnice – objasnila je Adlešič

Digitalna komora
Digitalna komora
Poduzetnici, odsad ključne informacije doznajte klikom miša
  • Avatar tin ujevic
    tin ujevic:

    A nasa jadna hrvatska djeca koja iako zive u zemlji s najljepsim morem mora nece vidjeti da mozda prvo njih odvedemo na more?!

  • avim:

    Cijeli život plaćam poreze,prireze i Radim u ovoj Državi i pitam ,,pametne političare,,kada ćete moje dijete odvesti na More ?

  • Avatar Le-Freak
    Le-Freak:

    Toj se djeci treba pomoci a ne mladicima koji su agresivni i zeljni "lakih" Krscanki i lakoga novca od socijale. Uostalom, sela u kojima su pobijeni svi muskarci i porobljene djevojke i zene su uglavnom krscanska ili yasidska sela.