Gledano od kraja prema početku, što je svakako ispravniji način gledanja na čovjekov život, bješe to put Vlasotince - Sinj. Od juga Srbije do juga Hrvatske, u devedeset i jednoj punoj godini života. Vlasotince: 16.212 stanovnika, od čega 98,03 posto Srba. Sinj, cijela općina 23.452 stanovnika, a područje grada: 10.800, od čega je Hrvata 98,78 posto. Siniša Pavić rodio se kao Hrvat, u oca Ante i majke Jelene, podrijetlom iz Livna. Kad je dječaku bilo pet godina, obitelj se seli u Beograd. U tom gradu se školuje, završava pravni fakultet, postaje sudac. Sve važno što mu se u životu trebalo dogoditi, događa mu se u Srbiji i među Srbima. Jednom kada u Vlasotincu umre, hrvatski ga mediji neće, na žalost, prešutjeti. Slobodna Dalmacija pisat će da je preminuo “legendarni Sinjanin”, dok će Dnevno tu stvar formulirati ovako: “Odrekao se hrvatskog podrijetla i okrenuo Beogradu”. Istina nije ni u jednom ni u drugom! Preminuli, naime, nikako ne bi mogao biti “legendarni Sinjanin”, jer ga u Sinju nije bilo, niti je u Sinju priznavan. Dnevno hr, pak, laže, jer mu je korisno lagati, kada kaže da se Siniša Pavić odrekao “hrvatskog podrijetla”. Upravo suprotno, da to hrvatsko podrijetlo nije naglašavao, makar i kao neobičnost u svom identitetu, ne bi se za njega ni znalo, jer samo ime njegovo i prezime tako zvuči i zveči da lako može biti i srpsko i hrvatsko. Siniša Pavić se, međutim, nije plašio svoga hrvatskog podrijetla, ili se nije plašio ljudi među kojima je živio, pa je o tome slobodno govorio. A niti je od svoga hrvatstva imao ikakve koristi, niti je ikad radio za hrvatske producente ili, ne daj Bože, za Hrvatsku televiziju. On je o ćaći Anti i materi Jeleni govorio slobodno, onako kako se o sebi i svojima i treba govoriti, ako se o njima već ne šuti.