Najslabija točka haaške presude Jadranku Prliću i ostalima za ratne zločine u BiH od 1992. do 1994. godine udruženi je zločinački pothvat, ističe odvjetnik Anto Nobilo. Odnosno, nije jasno na temelju kojih dokaza je sudsko vijeće zaključilo da su hrvatski predsjednik Tuđman, ministar Šušak i general Bobetko uključeni u taj pothvat.
Naime, prema standardima Haaškoga suda, za dokazivanje pothvata trebalo je dokazati ne samo to da je hrvatski državni vrh imao opću kontrolu nad snagama HVO-a, iz čega proizlazi ocjena da je riječ bila o međunarodnom sukobu, nego i operativnu kontrolu. Kako je i čime dokazana operativna kontrola Tuđmana i suradnika nije poznato, ističe Nobilo, jer o tome u presudi nismo čuli, a predsjedajući sudac potrošio je 40 minuta na opise zločina.
Berislav Pavišić, profesor kaznenog prava, ističe kako je neobično što su u sudskom vijeću bila dva suca “ad litem”, odnosno suca koji su u Haaškom sudu na određeno vrijeme, a samo predsjedajući sudac Antonetti je stalni sudac, a to nije uobičajeno. Prof. Pavišić uvjeren je da udruženi zločinački pothvat nije postojao i da nije dokazan te da se u žalbenom postupku ta teza može srušiti.
Odvjetnik Branko Šerić također upozorava na slabosti presude u odnosu na udruženi zločinački pothvat i na to je li udruživanje dokazano. Osim toga, ističe i kako je upitna teza prema kojoj je konačni cilj udruženog zločinačkog pothvata bio stvaranje hrvatskog entiteta, koji bi kasnije bio pripojen Republici Hrvatskoj ili ostao u bliskoj asocijaciji s njom.
– Već samo postojanje Republike Srpske demantira zaključak sudskog vijeća i prvostupanjske presude – kaže Šerić.
Međutim, Nobilo ističe da za sud ipak nije upitan sam cilj, stvaranje hrvatskog entiteta, nego sredstva uz pomoć kojih se on nastojao ostvariti. Moguće je tako da padne još jedna optužnica nekadašnje haaške tužiteljice Carle del Ponte, nakon Gotovine i Markača, Perišića i Haradinaja.
>> Sve o presudi čitajte u našem specijalu
