Kršitelj Ustava senzacionalno je trijumfirao! Predizborne ankete su ga podcijenile za čak 10-12%, a protukandidata precijenile i za pet posto! Nitko nakon dr. Franje Tuđmana nije ostvario veću razliku u omjeru broja osvojenih glasova u odnosu na drugoga – 29,7% – pa ni Stjepan Mesić 2004., kad je imao 28,6% više od Milana Bandića, što je doduše bilo 637.180 glasova. Milanović je s 483.275 glasova više od Primorca ostvario drugu najveću razliku. Iako je Bandić u drugom krugu narastao za čak 590.000 glasova, Primorac nema takve potencijale za drugi krug. Na ljevici nema nikakve šanse. A za birače političkog centra, čak i da je kandidat bez mane, ima hendikep jer ga podržavaju stranke na vlasti. Birači su dosad držali do političke ravnoteže i nikad nakon Tuđmana nisu za predsjednika izabrali kandidata saborske većine. K tome, iako se "nadstranački" kandidat Primorac oslanja na vladajuću politiku, a i u kritici Milanovića preuzeo je Plenkovićevu retoriku, i kad bi htio, to više ne može promijeniti. Primorac očigledno ne motivira ni birače HDZ-a jer je 19,35% osvojenih glasova značajno ispod HDZ-ova rejtinga, a na osam predsjedničkih izbora jedino je Bandić kao protukandidat ušao s 20-ak tisuća manje glasova. Razlika u odnosu na Milanovića demotivirajuća je i za birače HDZ-a koji su očito bojkotirali izbor "svoga" kandidata te pridonijeli najslabijoj izlaznosti (1,62 milijuna) na predsjedničkim izborima, lošijoj i od 2014. (1,76 milijuna) sa samo četiri kandidata. Zvuči nevjerojatno da je na izborima 2000. s devet kandidata izašlo milijun više birača.

Zamislite da je Jonjic bio na Tv radiu i tiskanim medijima, bar 5 puta manje nego Kekin kakav bi rezultat imao. Ali znamu koga vecina medija preferira.