Iako je američki Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) na mjesec dana dopustio uvoz ruske nafte utovarene na tankere prije 12. ožujka, cijena sirove nafte na svjetskom tržištu ostala je visoka, oko stotinu dolara za barel. OFAC-ova odluka odnosi se na rusku naftu koja na desecima tankera ionako već plovi svjetskim morima, ali je zbog sankcija naručitelji nisu mogli preuzeti. Te je nafte, prema procjenama, oko 100 milijuna barela. Američki ministar financija Scott Bessent ističe da je to korak prema stabilizaciji globalnih energetskih tržišta pogođenih ratom protiv Irana.
Kupovanje vremena
Bessent je u izjavi objavljenoj nekoliko sati nakon što su referentne cijene nafte porasle iznad 100 dolara po barelu, na najvišu razinu u gotovo četiri godine, rekao da ta mjera neće donijeti znatniju financijsku korist ruskoj vladi. Kako kaže naš energetski konzultant Jasminko Umićević, sada samo strah da je neće biti podiže cijenu nafte. – Ovim potezom OFAC kupuje vrijeme kako bi ublažio taj strah. Koliko god to izgleda moralno neprihvatljivo, i Rusi će profitirati, no ne toliko koliko se misli, ali će to umanjiti štetu za svjetsku ekonomiju. Nestašice u ovom trenutku nema jer nafte ima dovoljno, računa se da ima oko osam milijardi barela u komercijalnim skladištima, rafinerijama i strateškim rezervama država. Ovo ja zapravo jedna od rijetkih dobrih stvari koje je Trump napravio – kaže Umićević, ali napominje i kako to ne znači da JANAF mora prihvatiti rusku naftu koja bi eventualno bila poslana.
– To nema nikakve veze s nama. Europska unija i dalje ostaje pri svojoj odluci iz 2022. godine – ruska nafta ne može u Europu osim ako se to ne odobri u slučaju da nafte nema. A ima je u ovom trenutku sasvim dovoljno – kaže Umićević, koji smatra kako Hrvatska i dalje neće napraviti ništa bez konzultacija s OFAC-om i Europskom komisijom. Danas je na briefingu za novinare iz Europske komisije poručeno da europske sankcije ostaju na snazi. Davor Štern, još jedan naš naftni konzultant, kaže da se teško može kontrolirati kada je nafta izvađena.
– Sada je ruska nafta i skuplja, diskont na nju je sedam-osam dolara, pa tako zapravo više ne vrijede ni ograničenja koja su postavili i SAD, a onda i EU – kaže Štern računajući kako je otpuštanje 300-400 milijuna barela nafte iz svjetskih rezervi jednako količini nafte koja kroz Hormuški prolaz prođe u 20 dana. – Nakon toga je rješenje ponovno otpuštati još toliko i tako redom. Rusija je na tržište puštala oko pet milijuna barela dnevno, od čega je dva i pol milijuna prije rata otpadalo na Europu. Unatoč udarima na rafinerije i požarima, vjerujem da Rusija i dalje može isporučivati takve količine, pa i povećavati ih, što je uvijek mogla, ona ima dostatne kapacitete – kaže Štern. U tom je kontekstu također zanimljiv JANAF, čije je kapacitete na zagrebačkom Žitnjaku nedavno posjetila i austrijska savezna ministrica za Europu i međunarodne poslove Beate Meinl-Reisinger, koja je rekla da je pitanje opskrbe naftom sada iznimno važno, pa tako i JANAF.
– JANAF ima kapacitete od 1,5 milijuna kubika za skladištenje sirove nafte. To su količine koje mogu zadovoljiti potrebe naftne industriju Srbije, Mađarske i Slovačke. JANAF može privremeno skladištiti naftu koja bi se onda prevozila u naftovod TAL, Transalpin, koji ima veći kapacitet, ali i manji skladišni prostor – govori Štern te dodaje kako ispada da bi nam se sada isplatilo širiti te kapacitete, a to je i inače bio dobar posao jer su se uvijek različiti entiteti javljali s upitima o skladištenju i čuvanju nafte kod nas.
– U boljoj smo poziciji u odnosu na ostatak Europe jer imamo terminal. No, mislim da bismo trebali malo urediti odnose s Mađarima i tražiti da riječka rafinerija proizvodi u prvom redu za nas i okolne zemlje koliko nam ostane viška. Rafinerija i dalje može prerađivati bez obzira na novi pogon koji su tamo instalirali i koji se još ispituje – govori Štern, koji podsjeća kako Iran, unatoč ratu, i dalje proizvodi naftu čiji je glavni kupac Kina. – Iran i dalje izvozi svoju naftu unatoč ratu, a Kini treba znatno više od količina koje može povući i iz Rusije. I vjerojatno će biti tako dok Amerikanci ne stave pod kontroli Harg, koji je glavna izvozna luka – kaže Štern, koji i dalje zasad ne vidi dugoročni problem.
"Krize još nema na vidiku"
– Zasad nema krize na vidiku. Moglo bi je biti ako se nastave uništavati kapaciteti u Perzijskom zaljevu. Samo, ovo s ruskom naftom zapravo je početak ukidanja sankcija za rusku naftu, što je prvi korak, ako se pak Rusija složi s takvim pristupom i dopusti prolaz nafte prema svojim prijašnjim kupcima te ako nestane ugroze nafte iz Novorosijska, koja ide Crnim morem pa je Ukrajinci mogu gađati. Ukrajinci sada mogu dosta učiniti za svijet jer prolazak preko Crnog mora zapravo je prolaz s kaspijskog područja. Jedino naftovod BTC iz Azerbajdžana ide preko Turske do Sredozemlja. Svu ostalu naftu koja se prevozi Crnim morem Iran može ugroziti. Ako tamo dođe do disrupcije, moglo bi biti problema iako je za to mala šansa jer i sam Iran proizvodi naftu na Kaspijskome moru – zaključuje Štern.
Otvori KEKS Pay
Svejedno da li je nafta ruska, arapska ili eskimska Janaf to naplaćuje i u čemu je problem? Pa ne transportuje za kikiriki