Istraživanje pokazuje da 80 posto posto roditelja osoba s intelektualnim teškoćama strahuje od dana umiranja jer ne znaju što će biti s njihovom djecom, ali društvo još ne uviđa taj problem - upozoravaju iz Udruga za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Latice, koja ima licencu za pružanje socijalnih usluga štićenicima za poludnevni i cjelodnevni boravak. Udruga okuplja djecu s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s intelektualnim oštećenjem, njihove roditelje, skrbnike i stručne osobe. Djeluju još od 1967. godine, a sve to vrijeme muči ih pitanje – što će biti s osobama s intelektualnim teškoćama kada se njihovi roditelji ili skrbnici više neće moći brinuti o njima 24 sata dnevno? Stoga je udruga pokrenula humanitarnu akciju prikupljanja novca za kupnju kuće za njihovo samostalno življenje u Koprivnici.
– Od 32 udruge koje obuhvaća Hrvatski savez za osobe s intelektualnim teškoćama, njih pet provodi program organiziranog stanovanja kojim je obuhvaćeno ukupno 107 korisnika – kaže Nevenka Fuchs, predsjednica Udruge. Postoji i program udomiteljstva, ali udomitelji izbjegavaju pod svoj krov uzeti nepokretne ili teško pokretne osobe jer im njihove prostorije nisu prilagođene. U državnim, županijskim i gradskim proračunima postoje stavke za gradnju vrtića i domova te za sufinanciranje smještaja u te objekte. Nažalost, potrebe naših štićenika nisu prepoznali oni koji kreiraju proračune, ističe Fuchs.
Na upit jesu li Grad Koprivnica ili Koprivničko-križevačka županija ponudili financijsku pomoć za realizaciju projekta, predsjednica udruge odgovara da je Grad kupio jednu od deset fotografija na izložbi humanitarnog karaktera Stephana Lupina. – Kad bilo koga pitamo da nam financijski pomogne pri kupnji kuće, makar nadomještanjem razlike u svoti prikupljenoj donacijama, kažu nam da se javimo na natječaje za programe koji se raspisuju svake godine – kaže N. Fuchs.
Objekti za samostalno stanovanje trebaju se nalaziti u gradovima ili mjestima u kojima štićenici provode dan u udrugama za pružanje socijalnih usluga, naglašava Fuchs. U tom su gradu ili mjestu stvorili svakodnevne rutine pa će, jednoga dana kad ostanu bez roditelja, i dalje dolaziti i provoditi vrijeme u udruzi. U kućama za samostalno stanovanje će noćiti i brinuti jedni o drugima i tako biti lišeni osjećaja napuštenosti. Gradnja velikih regionalnih centara za njihov smještaj, gdje će biti samo broj, nije opcija jer djeluje dehumanizirajuće. – Većina osoba s intelektualnim teškoćama može se brinuti o sebi i raditi poslove uz ograničene sposobnosti na fizičkoj ili intelektualnoj razini, naravno uz podršku. Društvo im je dužno to i omogućiti – poručuje Fuchs.
Otvori KEKS Pay
