Bila je ovo još jedna godina u kojoj je hrvatski financijski sustav dokazao da ima sve potrebne institucije – i gotovo nikakvu regulaciju. Financijski regulatori postali su ono što sociolozi zovu institucije-performans – formalno tu, s birokratskim kapacitetima, ali bez stvarne funkcije zaštite javnog interesa. HNB, Hanfa, AZTN, AZOP… ako se pitate tko je ove godine doista nadzirao financijski sustav, jedini je pošten odgovor: novinari, ministar financija te tu i tamo – sudovi. Hanfa je zaslužila orden performera godine. Njezina packa (formalno “javno upozorenje”) Martini Dalić zbog nedozvoljenog trgovanja dionicama stigla je nakon što je novinarska objava već obavila posao regulatora. U praksi to znači da regulator slijedi novinare, a ne tržišne događaje. Upozorenje koje dolazi nakon upozorenja nije nadzor, nego administrativni epilog.
Moj prijatelj je otišao u mirovinu i prima mirovinu iz prvog i drugog stupa. Međutim , nastavio je raditi 4 sata i dalje otplaćivati oba mirovinska stupa , ali vise nema nikakvu kontrolu nad sredstvima koja kompanija uplaćuje u drugi stup. U Regosu se prave grbavi i ustvari neće priznati da 5% njegove mirovinske uplate ne ide na njegov račun nego u solidarnost, iako je 2.mirovinski stup privatno vlasnistvo. Usput, pri izračunu mirovine a na temelju akumuliranog stanja na njegovom računu , ispada da će moj prijatelj živjeti 102 godine. Stanje racuna je bilo 60000€, a mjesečno mu isplaćuju 150€, znači dostatno za 400 mjesečnih mirovina bez kamata i predviđenog rasta mirovinskog fonda. Zašto novinari i HNB o tome ne pišu?