Latinska "homo homini lupus est", odnosno čovjek je čovjeku vuk, za Amira Hadžibeganovića ne vrijedi. On je čovjek koji je vuku – vuk. U Gerovu, još iza Hriba, u zaselku Šafari živi čovjek koji u divljini, na njihovu terenu – razgovara s vukovima. Muškarca koji se toliko približio divljim zvijerima da ga one gledaju kao svog, prihvaćaju njegovu prisutnost, nema ni na Starom kontinentu, ni u Rusiji, ni Kanadi, ni SAD-u... Ali ima u Gorskom kotaru. Tri desetljeća on je u – šumi. I sve je bliske susrete – fotografirao. Da ne bi tko rekao: "Pusti priče..."
ŠAPTAČ VUKOVIMA IZ GORSKOG KOTARA
'Razgovaram s njima, cijeli čopor gleda me u oči. Pokazuju se jedino meni, mojoj supruzi i kćeri. Mojim članovima čopora'
Amir Hadžibeganović iz Gorskog kotara, inače trener u školi nogometa HNK Rijeka, više od 30 godina u šumi susreće divlje životinje i druži se s njima. One ga prihvaćaju kao svog
Komentara 2
Sve do jednom...čopor snima situaciju samo....
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Vuk Bošnjacima nije problem. Ako te ugrize preselićeš u ahiret ili dženet, a ako ne, onda možda u dženet ili ahiret. A ako to hodža da zapis, onda isto to, ali malo kasnije,.