Svi smo mi negdje duboko u sebi prožeti pitanjem: Zašto smo na ovome
svijetu? Moja poruka glasi: Optimalno koristite svoje sposobnosti za
opće i vlastito dobro!" Tim se riječima, koje zvuče upravo kao prigodna
mudra misao za mlade generacije, Radimir Čačić, varaždinski župan i od
ponedjeljka, unatoč svim skepticima, ozbiljni maratonac u utrci za
premijersko mjesto, obratio varaždinskim učenicima prije nekoliko
mjeseci.
No kako god odabrana za određenu prigodu ta izjava zvučala, Čačić ju je
izrekao manje kao političar koji za svaku priliku ima odgovarajuću
riječ, a više zato što je uvjeren da živi upravo tu misao.
Poznat kao čovjek kojemu je svaki sustav tijesan, Čačić se već u
socijalizmu, o kojem nema loše mišljenje, sukobio s onima koji nisu
dijelili njegove poduzetničke vizije, a i otkad je ova šepava
demokracija na djelu u Hrvatskoj, stalno udara u neke zidove. Njemu je
jednostavno u sustavima tijesno i teško prihvaća limite koje oni
zadaju.
Da je rođen u drugo vrijeme, možda bi sebe vidio kao prosvijećenog
vladara, spremna na velike reforme, i ne bi se obazirao na one koji ga
vide kao prosvijećenog apsolutista. Njemu se, naime, čini da je
najvažnije od točke A do točke B stići brzo i direktno, bez
meandriranja koja oduzimaju vrijeme, energiju i živce, koji su mu
katkad pretanki.
I dok je u prvo vrijeme u političkom životu često objašnjavao da je
njegovo ime spoj rada i mira, a ne rata i mira, kako su ga često
krstili, čim je došao u priliku pokazati svoje organizatorske
sposobnosti, nebo je postalo limit. Prvo se, kao ministar obnove,
razvoja i javnih radova, bacio na stanove i ceste, ne obazirući se ni
na kritičare ni na prigovore, smatrajući da plusovi daleko nadmašuju
minuse, spreman na svaku primjedbu odgovarati tako dugo dok se suprotna
strana ne umori smišljati nove.
Čačić zna da se na kraju broji samo rezultat. Nakon što je primjereno
odžalio to što je koalicijska vlast izgubila izbore, odbio je provoditi
beskrajne sate u Saboru, jer do razine koja je tamo uspostavljena ne
drži baš puno, i odlučio izaći na lokalne izbore i postati varaždinski
župan. Nije mu bilo teško obići svako selo i zaselak, otići u romska
naselja, voziti se od škole do škole.
Dobio je izbore na izgled lako, a odmah potom obišao nekoliko europskih
gradova spreman svaku dobru ideju primijeniti i u svojoj županiji, koju
vidi kao uređenu, uspješnu mikroregiju od 200 tisuća zadovoljnih
stanovnika. Jer Čačić voli da iza njega ostaju konkretni tragovi, čak i
kad zna da će biti onih koji će se na te tragove spoticati, jer nije mu
uopće problem na njihove ubode odmahnuti rukom. Uvjeren je da nemaju
ništa efikasno protiv njega.
I dok bi se mnogi zadovoljili biografijom u kojoj je u 56 godina života
skupio poduzetničko i političko iskustvo, ovaj, prema imovinskim
karticama, najbogatiji dužnosnik koji tvrdi da je do 25. godine
sebi osigurao egzistenciju i da nakon toga više nije morao raditi za
novac, već ga zanima opće dobro ne miruje. Sada puca na
premijersko mjesto jer računa da su se građanima prevladavajuće
političke opcije zamjerile. U zamjenu za njih nudi im sebe.
Radimir Čačić: Političar kojemu je nebo granica