Tužno je da uopće razmišljamo o prekrajanju nekog zakona na temelju lika i djela osobe koja trenutačno zauzima neku funkciju, a to posebno vrijedi za Zakon o obrani i funkciju predsjednika RH. U načelu ne bi trebalo biti dvojbe – Ustav i zakoni trebali bi biti jednako napisani za Mesića, Josipovića, Kitarović ili Milanovića, a ne da ih za svakog novog PRH prekrajamo po njegovoj ili njezinoj mjeri, apetitu ili volji za moć.
Dugoročno održivo rješenje može se postići na samo dva načina. Prvi je izravno biranom PRH-u, s legitimitetom mjerenim milijunom i kusur hrvatskih birača, vratiti neke ključne ovlasti, koje će biti isključivo njegova domena i ničija više. No, to je put od kojeg je politika početkom stoljeća s gađenjem odustala. Drugi put donedavno je zagovarao i sam aktualni PRH, najavljujući daljnje odumiranje te funkcije na posve protokolarnu, s izborom u Saboru. No, Milanović je od tada rotirao ne za 180, već za 1080. Već mu se pomalo vrti u glavi od vlastitih kontradikcija. A i nama zajedno s njim. Da, Zakon o obrani ne bi trebalo mijenjati iz dnevnopolitičkih poriva samo kako bi vlada bez konzultacija s PRH mogla uvesti neki oblik vojnog roka, pogotovu što Milanović u načelu nije protiv.
Ko će zaštiti iste vojnike da ih prodane duše ne poklone za topovsko meso u nečijim mračnim planovima? Jel to nije slabljenje države, i sabotaža i Hrvatske i Unije??