U političkoj arhitekturi Bliskog istoka Islamska Republika Iran predstavlja jedinstven državni model koji spaja elemente republike, izbornog sustava i snažne teokratske vlasti. Od Islamske revolucije 1979. godine, kada je s vlasti svrgnut šah Mohammad Reza Pahlavi, Iran je izgradio politički sustav koji se razlikuje od većine suvremenih država. U njemu se formalne institucije demokracije – predsjednik, parlament i izbori – nalaze uz paralelni sustav religijske kontrole koji ima posljednju riječ u gotovo svim ključnim pitanjima. Taj sustav osmišljen je prema ideji ajatolaha Ruhollaha Homeinija o "velayat-e faqih", odnosno vladavini islamskog pravnika, prema kojoj vrhovni religijski autoritet ima pravo nadzirati državu kako bi osigurao da politički poredak ostane u skladu s islamskim načelima. Upravo zbog toga Iran često djeluje kao složen spoj republike i teokracije, gdje su formalne institucije vlasti samo jedan dio šireg sustava moći.
Diktatura