Ako vas zanima bioarheologija, disciplina koja se bavi proučavanjem ljudskih, ali i životinjskih te biljnih ostataka te nastoji dokučiti kakvom kvalitetom života su živjele drevne zajednice, a k tome vas zanima kako se živjelo u Rimskom Carstvu, onda je sve što se tiče 4. Međunarodnog godišnjeg kongresa o rimskoj bioarheologiji od vašeg interesa. O čemu se sve pričalo na ovom skupu doznajemo od dr. sc. Marija Novaka s Instituta za antropologiju u Zagrebu, našeg uglednog antropologa i organizatora ovog događaja koji potpisuju Institut za antropologiju iz Zagreba, Udruga "International Congress on Roman Bioarchaeology" (ICORB) te Arheološki muzej Zagreb.
Koji su najvažniji zaključci kongresa koji se održao u Zagrebu?
Tijekom kongresa u Zagrebu stručnjaci iz cijelog svijeta (ukupno 27 zemalja) predstavili su svoja istraživanja iz područja rimskodobne bioarheologije, što uključuje interdisciplinarnu analizu ljudskih, životinjskih ostataka i biljnih ostataka, ali i rekonstrukciju pogrebnih običaja upotrebom najsuvremenijih tehnologija kao što su analiza drevne DNK, analiza stabilnih izotopa, mikro-CT analize, razne vrste kemijskih analiza i slično. Neki od najvažnijih zaključaka govore o etičnosti i smjernicama o prezentaciji i izlaganju ljudskih ostataka iz arheološkog konteksta u muzejima i drugim pedagoškim i znanstvenim institucijama, ali i načinima uzimanja uzoraka ljudskih kostiju i zuba za različite vrste destruktivnih analiza. Što se tiče znanstvenih zaključaka, novoprezentirani rezultati potvrđuju da je područje Rimskog Carstva doista bilo jedna velika multietnična zajednica jer je potvrđena prisutnost ljudi različitog porijekla ne samo u velikim gradovima kao što je bio Rim već i u manjim ruralnim zajednicama. Brojne analize izotopa stroncija pokazuju da su ljudi u to doba bili mnogo mobilniji nego što se to do sada mislilo i da su se selili unutar Carstva, ali i izvan granica Carstva te da su u Carstvo dolazili mnogobrojni imigranti iz svih dijelova tadašnjeg poznatog svijeta iz raznoraznih razloga. Također, izlaganja su pokazala da je olovo igralo ogromnu ulogu u svakodnevnom životu Rimljana pa je analiza tragova olova u zubima pokazala da je olovo vrlo negativno utjecalo na zdravlje djece, što nam potvrđuju slučajevi iz Trogira i brojnih nalazišta u Hrvatskoj.
Bilo je nekoliko predavanja koja su se ticala i nalazišta u Hrvatskoj. Što znamo o životu na ovim područjima za vrijeme trajanja Rimskog Carstva?
Od otprilike 60-ak usmenih predavanja i poster-prezentacija nekolicina njih proučavala je svakodnevni život antičkih populacija na području današnje Hrvatske, tj. na teritoriju rimskih provincija Dalmacije i Panonije. Kao što sam već napomenuo, na čitavom nizu nalazišta s ovog područja dokazane su visoke razine olova u zubima što je imalo vrlo negativne posljedice na zdravlje tih ljudi. Nadalje, nekoliko prezentacija bavilo se rekonstrukcijom svakodnevnog života Rimljana koji su živjeli u manjim ruralnim zajednicama i ta istraživanja upućuju na brojne bolesti koje su pogađale te ljude, njihov vrlo kratki životni vijek kao i neadekvatnu prehranu koja se ponajviše temeljila na žitaricama. No, nije samo život na selu bio težak i izazovan jer su i u velikim gradskim centrima (npr. Salona, Zadar) zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta uočeni vrlo visoka smrtnost djece, brojni slučajevi gladi i zaraznih bolesti, ali i namjernog nasilja sa smrtnim posljedicama. Uz to, najnovija genetička istraživanja pokazala su da je i ovaj dio Rimskog Carstva bio etnički šarolik pa tako imamo potvrđenu prisutnost osoba iz sjeverne Afrike u Zadru, ljude iz sjeverne Europe u Sisku te osobe s područja današnje Ukrajine u Osijeku.
Istraživanja koja u zadnje dvije godine provodimo u Centru za primijenjenu bioantropologiju Instituta za antropologiju u Zagrebu u suradnji s kolegama iz brojnih institucija iz Hrvatske među kojima je i Muzej grada Trogira u početku je financirala zaklada Wenner-Gren iz SAD-a, a trenutačno se provode u sklopu znanstvenog projekta koji financira Hrvatska zaklada za znanost. U sklopu tih istraživanja željeli smo provjeriti je li upotreba olova u svakodnevnom životu na području Rimskog Carstva doista negativno utjecala na zdravlje tih ljudi. Naime, Rimljani su olovo koristili u svim aspektima života, od vodovodnih cijevi, šminke, pribora za jelo pa i u dječjim igračkama, a danas je opće poznat negativan utjecaj olova na zdravlje trudnica, na kognitivni i intelektualni razvoj djece, ali i na opće zdravlje. Stoga smo uzeli uzorke ljudskih zuba s čitavog niza rimskodobnih nalazišta s područja Hrvatske i analizirali količine olova u zubima tih osoba i na kraju ih korelirali s pokazateljima određenih metaboličkih poremećaja i zaraznih bolesti koji ostavljaju trajne tragove na kostima i zubima kao što su skorbut i rahitis. Uglavnom, rezultati koje smo dobili doista su bili zapanjujući jer je više od 80% analiziranih zuba pokazivalo vrlo visoke razine olova i velika većina tih osoba pokazivala je određene znakove bolesti. Osim toga, najviše razine olova pronađene su u zubima male djece, a upravo na području Trogira zabilježene su najviše vrijednosti od svih analiziranih nalazišta. Uz to, u Trogiru je pronađen čitav niz grobova vrlo male djece (oko 90% istraženih grobova pripada djeci ispod jedne godine starosti) čiji kosturi pokazuju čitav niz patoloških promjena povezanih uz različite bolesti. Navedene analize pokazale su pozitivnu korelaciju visoke razine olova u zubima te lošeg zdravlja i visoke smrtnosti djece u Trogiru tijekom rimskog razdoblja. Zašto baš u Trogiru su utvrđene najviše razine olova tek trebamo utvrditi. No, potrebno je napomenuti da ove vrste analiza osim o zdravlju drevnih populacija mogu poslužiti i kao primjer za slične studije i u modernim populacijama kako bi se utvrdile eventualne posljedice trovanja olovom i drugim teškim metalima što je posebice aktualno u današnje vrijeme kada je prisutno znatno zagađenje okoliša izazvano ljudskim aktivnostima.
Doznali smo, recimo, da sama kvaliteta življenja u gradu Rimu čak i nije bila na nivou nekih drugih područja. Kako je prosječni stanovnik Rimskog Carstva živio ovdje, u Panoniji i Dalmaciji, recimo?
Velik dio stanovništva Rima živio je u vrlo skromnim uvjetima, nije imao adekvatnu prehranu te je bolovao od raznih zaraznih bolesti dok su samo najviši slojevi živjeli bezbrižnim životom. Slična situacija prisutna je i u svim većim gradovima u Rimskom Carstvu pa tako i na području Hrvatske. Primjerice, u Zadru (rimski Iader) uočili smo vrlo visok udio zaraznih bolesti kod najmlađe djece, što je uzrokovalo njihov vrlo visoki mortalitet i kratak prosječni životni vijek za veći dio ondašnjih stanovnika Zadra. U Zadru smo također zabilježili i čitav niz ozljeda koje se povezuju s namjernim nasiljem sa smrtonosnim posljedicama, što sugerira da je nasilje u velikim gradovima bila svakodnevna pojava. Ove pojave uočili smo i u drugim velikim gradovima kao što su Sisak (Siscia), Osijek (Emona) i Solin (Salona). No, ni stanovnici rimskih ruralnih zajednica nisu imali bolje životne uvjete. Tako smo u jednoj rimskodobnoj seoskoj zajednici koja je živjela na području današnjeg Belog Manastira zabilježili čitav niz promjena povezanih s metaboličkim poremećajima izazvanim neadekvatnom prehranom, a kolege sa Sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj uspjeli su iz uzoraka zuba izolirati DNK patogena Salmonella enterica. Riječ je o uzročniku salmonele koji se u ljudski organizam unosi konzumacijom kontaminirane vode i hrane te nedovoljne termičke obrade hrane.
Bioarheologija je direktno vezana za napredak metoda DNK analize. Koliko su danas takve analize pouzdane, s kojom sigurnošću možemo prihvaćati rezultate na kojima se temelje studije o kojima smo slušali i u Zagrebu?
Analize drevne DNK, kako ljudske tako i one patogene pa čak i one iz sedimenata iz arheoloških nalazišta kao što su pećine, danas su jedna od najpropulzivnijih grana znanosti. U posljednjih desetak godina brojne analize drevne DNK iz svih dijelova svijeta iz temelja su izmijenile naša saznanja i shvaćanje drevnih migracija, širenja zaraznih bolesti i evolucije općenito. U posljednjih nekoliko godina ekipa iz Instituta za antropologiju surađuje s brojnim hrvatskim arheolozima kako bi sakupili uzorke s različitih nalazišta za potrebe analize drevne DNK koje se provode u laboratorijima u inozemstvu (npr. Sveučilišta u Beču i Tübingenu, Sveučilište Harvard i sl.). U zadnje dvije godine objavljeno je nekoliko paleogenetičkih studija koje se bave našim prostorima tijekom antike u kojima je prezentiran čitav niz posve novih informacija o mobilnosti, migracijama i populacijskom sastavu rimskih provincija Dalmacije i Panonije. Analiza drevne DNK je egzaktna znanost tako da su podaci dobiveni ovim analizama doista točni, no kako bi se dobila potpuna slika o drevnim ljudima, potrebno je ovu vrstu podataka kombinirati s arheološkim i povijesnim izvorima. I naravno, ponekad se paleogenetički podaci koriste u neznanstvene (političke) svrhe i s tko zna kakvim ciljevima, no to je, nažalost, tendencija u današnjem svijetu.
Što bismo mogli očekivati od ove vrste znanosti i na kojim nalazištima, je li moguće da dođe do nekih novih zanimljivih otkrića, primjerice, na prostoru Vučedola?
Naravno, ekipa s Instituta za antropologiju sa svojim suradnicima iz Hrvatske i inozemstva marljivo radi na novim istraživanjima i uskoro će biti objavljeno nekoliko važnih i uzbudljivih istraživanja koja se tiču hrvatskih prostora tijekom rimskog doba, ali i drugih razdoblja. Koliko mi je poznato, kolege sa Sveučilišta u Zagrebu također rade na istraživanjima u Vučedolu i tamo je pronađeno nekoliko izuzetnih otkrića koja će, nadam se, biti uskoro predstavljena široj javnosti.
Hoće li bioarheologija dati neke konačne odgovore o kretanju stanovništva, migracijama, u doba kada se vjeruje da su Slaveni nastanili ove prostore, imamo li dovoljno nalazišta da bi se tako nešto ustanovilo?
Istraživanja koja su u zadnje dvije godine objavljena u suradnji bioarheologa i paleogenetičara zaista su donijela nova saznanja i informacije o drevnim migracijama na području jugoistočne Europe pa tako i slavenskih seoba. U pripremi je nekoliko studija koje se pobliže bave hrvatskim nalazištima iz tog razdoblja i mislim da ćemo u vrlo skoro vrijeme imati doista relevantne informacije o ovim procesima, a ne samo teorije i hipoteze. No, pretpostavljam da nikada nećemo dobiti konačne odgovore jer svako novo istraživanje na neki način iznova obogaćuje korpus informacija koje imamo o određenoj problematici i temi, ali sigurno je da ćemo biti sigurniji kada govorimo o vremenu i načinu seobe Slavena u ove prostore.
Imamo nekoliko za antropologe iznimno zanimljivih arheoloških nalazišta, od Vindije preko Krapine kada se radi o pretpovijesti, pa do Biskupije kada se govori o kasnijoj povijesti. Ovakve inovativne metode mogle bi dati konkretnija saznanja o svim tim nalazištima ili to ipak neće biti tako lako?
Hrvatska je iznimno bogata kulturnopovijesnim i arheološkim nalazištima, ne samo u lokalnom i regionalnom okviru već i na globalnoj razini, pogotovo ako se u obzir uzme veličina zemlje. No, mislim da mi još uvijek nedovoljno znamo i cijenimo ono što imamo. Mi kao znanstvenici pokušavamo revalorizirati određene aspekte tog nasljeđa našim istraživanjima, ali nedovoljna i nesustavna potpora javnih tijela koja su zadužena za naš sektor onemogućuju dobivanje još boljih rezultata. Stoga smo vrlo često primorani tražiti kolege iz inozemstva da nam naprave određene vrste analiza jer u Hrvatskoj za takvo što jednostavno ne postoje uvjeti. Ipak, na Institutu za antropologiju smo u zadnjih desetak godina napravili ogromne napore i uz prijave na europske projekte smo uspjeli u našim laboratorijima razviti nekoliko metoda kao što su analiza stabilnih izotopa, analiza olova, ZooMS, analiza amelogenina te na taj način smo postali centar za arheološke znanosti u ovom dijelu Europe.
Čini se, s obzirom na dosta intenzivan ritam otkrivanja novih nalazišta na prostoru Hrvatske u posljednjih godinu-dvije, da je ovaj prostor bio daleko važniji i prije i za vrijeme Rimskog Carstva nego što smo do sada mislili. Znamo da je upravo ovim prostorom prolazio jedan pravac kojim su dolazili poljoprivredni proizvodi. Koliko je ovaj prostor zaista bio bitan za europsku civilizaciju prema svemu što znamo?
Doista, objavom čitavog niza paleogenetičkih, izotopskih i bioarheoloških studija, pokazali smo da su prostori Hrvatske tijekom prapovijesti i rane povijesti bili iznimno važni za razvoj društva na području Europe. Paleogenetičke studije pokazale su da se zemljoradnja s područja Male Azije (današnja Turska) u Europu proširila upravo kroz naša područja prateći tokove velikih rijeka kao što su Dunav, Sava i Drava, ali i prateći tzv. jadransku rutu. Sto se tiče Rimskog Carstva, ova područja predstavljala su most između srca države (Italija) i područja izvan njegovih granica (druga strana Dunava), a istočnim dijelom Hrvatske uz obalu Dunava protezala se rimska vojna granica (limes). Uz to, potrebno je napomenuti da se na području Hrvatske rodilo nekoliko rimskih careva, ovdje su se dogodile neke od bitaka koje su obilježile kasniju povijest Rimskog Carstva tako da doista možemo reći da su ova područja bitna za razvoj i kasniju propast rimskog imperija.
Imali smo i s vaše strane neka zanimljiva otkrića posljednjih godina, poput blizanaca u Trogiru ili masovne grobnice u Slavoniji. Ima li o tim nalazištima novih saznanja?
Što se tiče spomenutih studija, trenutačno radimo dodatne analize izotopa stroncija na uzorcima iz masovne grobnice u Potočanima kako bismo utvrdili jesu li ti ljudi bili lokalnog porijekla ili su bili imigranti. Što se tiče Trogira, radimo na čitavom nizu genetičkih i izotopskih analiza s tog nalazišta kako bismo dobili cjelokupnu sliku o stanovništvu Trogira tijekom rimske vladavine. Kao što sam rekao, ekipa s Instituta za antropologiju radi na čitavom nizu terenskih i laboratorijskih istraživanja u suradnji s kolegama iz Hrvatske i inozemstva. No, za te rezultate ćemo još morati malo pričekati.
Otvori KEKS Pay
