Prošlotjedni summit NATO-a u Vilniusu bio je povijesna prekretnica s važnim potencijalnim posljedicama kako za sadašnji rat u Ukrajini tako i za budući mir u Europi. Velik dio komentara prije i tijekom summita bio je usredotočen na pitanja i kontroverze vezane uz kandidaturu Ukrajine za članstvo u NATO-u. Donekle je zanemarena činjenica da je Savez postigao velik napredak u drugim područjima koja bi mogla znatno ojačati sigurnost zemalja članica u nadolazećim godinama i desetljećima.
Od toga će napredovanje Švedske prema članstvu u NATO-u biti najznačajnije u neposrednom roku. Nakon nedavnog priključenja Finske, sjeverno krilo NATO-a bit će dodatno ojačano u korist najugroženijih članica Saveza, triju baltičkih država. Do napretka je došlo kada je turski predsjednik Erdoğan konačno odustao od blokade priključenja Švedske, dobivši ustupke i od Švedske i od SAD-a, koji su pristali na prodaju borbenih zrakoplova F-16 Turskoj. Taj korak također predstavlja potencijalni pomak s Erdoğanove strane od posebnog partnerstva koje je sklopio s Vladimirom Putinom. Prigožinova je pobuna bila posebno loše tempirana iz Putinove perspektive, čime je oslabio u očima Erdoğana uoči summita NATO-a. Putin se opet suočava s neplaniranom posljedicom svoje invazije na Ukrajinu. S namjerom da ponovno uspostavi hegemoniju Moskve u istočnoj Europi na račun NATO-a, ojačala je zapadni savez na više načina koji bi se prije dvije godine činili nezamislivima.