Kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa prilika je da hrvatske vlasti povuku poteze za novi početak koji bi značio uspostavu bolje, kvalitetnije države koja je više po mjeri svojih hrvatskih građana.
Večernji list je već svojim dobro poznatim konferencijama Hrvatska kakvu trebamo na kojima su sudjelovali brojnih domaći i strani stručnjaci predlagao rješenja kako da stvorimo bolju Hrvatsku. A što bi sad točno trebalo konkretno učiniti u obrazovanju, poljoprivredi, teritorijalnom ustroju, javnoj upravi, ali i kako bi se preokrenuli negativni demografski trendovi, odgovore za Večernji list daju vodeći hrvatski stručnjaci iz tih područja.
Dr. sc. Goran Buturac - Ukinuti parafiskalne namete proizvođačima hrane
Kriza izazvana koronavirusom donosi nove izazove za hrvatsku poljoprivredu i prehrambenu industriju, smatra dr. sc. Goran Buturac s Ekonomskog instituta.
– Ako ništa drugo, prisiljava nas da pogledamo istini u oči. A istina je u odgovorima na nekoliko ključnih pitanja: jesmo li samodostatni u proizvodnji hrane, to jest imamo li osiguranu prehrambenu sigurnost i neovisnost? Ako nismo, koji su uzroci toga stanja u hrvatskom agraru? Kako pokrenuti resurse u razdoblju koje je pred nama? – navodi dr. Buturac.
Dodaje da brojne anomalije i relativno zapušten sektor kakvom danas svjedočimo u domaćoj poljoprivredi, nisu došli preko noći, već je to rezultat dugotrajno prisutnog odnosa dosadašnjih politika prema ovome sektoru. Hrvatska se, objašnjava, postupno pretvarala u potrošačko društvo, razvijajući rentijersku ekonomiju i zapostavljajući pri tome vlastitu proizvodnju. Butorac upozorava da kad nastupi kriza, tada slabosti postaju vidljivije, a očituju se prije svega u nedostatku vizije i strategije razvoja domaće poljoprivrede te u nedovoljnom prepoznavanju njezine važnosti u gospodarstvu i očuvanju prehrambene sigurnosti. Na dugogodišnje vapaje poljoprivrednika, kaže, mnoge su se politike oglušile, što je rezultiralo napuštanjem dijela proizvodnje i pražnjenjem ruralnih područja.
– S obzirom na to da problemi nisu nastali preko noći, teško je očekivati da će se preko noći i riješiti. Međutim, ekonomski šok nastao kao posljedica koronavirusa može biti impuls prema početku izgradnje jednog novog odnosa, agrarne i ekonomske politike, koje će biti na tragu poticanja poljoprivredne proizvodnje, stvaranja novih dodanih vrijednosti, rasta produktivnosti i inovativnosti ovoga sektora – kaže Buturac i dodaje da mjere za oživljavanje domaće poljoprivrede moraju imati kratkoročni, ali i dugoročni horizont.
Temeljni ograničavajući čimbenik razvoja, upozorava, bit će nedostatak ljudskog resursa. Što se tiče kratkoročnih mjera, Buturac smatra da je važno promptno osigurati likvidnost domaćih proizvođača kako bismo prebrodili ovaj ekonomski šok. Potrebno je, nastavlja, smanjiti parafiskalne namete svim proizvođačima hrane, a gdje god je to opravdano i moguće, potpuno ih ukinuti. Nadalje, za sva obiteljska poljoprivredna gospodarstva, zadruge, obrte registrirane za obavljanje poljoprivredne djelatnosti koji su u sustavu PDV-a uvesti plaćanje PDV-a po naplati.
– U uvjetima otežanog transporta valja poticati kratke lance dostave i opskrbe, tj. u opskrbi javnih institucija dati prednost lokalnim proizvođačima hrane. Ondje gdje je to moguće i opravdano, mora se osigurati interventni otkup viškova poljoprivrednih proizvoda. Svim poljoprivrednim proizvođačima potrebno je osigurati lance opskrbe i dostave kako bismo imali nesmetanu dostupnost sirovinama, zaštitnim sredstvima, repromaterijalima i sjemenju za nadolazeću sjetvu i poljoprivredne radove – predlaže Buturac. Dugoročno gledano, prema njegovu mišljenju potrebna su nam ulaganja u znanje, inovacije, nove tehnologije, istraživačke centre koji će biti potpora poljoprivrednim proizvođačima i proizvodnim procesima. Država je tu, napominje, da stvori ambijent pogodan za ulaganja u proizvodnju hrane, bez nepoštene trgovačke prakse i bez damping-uvoza proizvoda loše kakvoće, s transparentnim i učinkovitim sustavom potpora.
Prof. dr. sc. Ivan Koprić - Svaka kriza prilika je za inovaciju, poboljšanje i uštede
Profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta dr. sc. Ivan Koprić kaže da je svaka kriza prilika za inovaciju i poboljšanje i uštede. On ističe da se i najbolje javne uprave u svijetu stalno prilagođavaju promijenjenim okolnostima, ali da hrvatska javna uprava nije, nažalost, među njima. Po mnogim smo indikatorima iza dvadesetog mjesta među zemljama članicama EU. Europska komisija, kaže dr. Koprić, svake godine, od 2014. nadalje, u okviru europskog semestra daje za RH iste preporuke i da se među njima spominju potreba teritorijalne reforme, eliminacija problema nejednakih javnih usluga i fragmentacije upravljanja, stvaranje jedinstvenog sustava plaća u javnoj upravi te bolje upravljanje državnom imovinom i poduzećima. Dr. Koprić upozorava da se upravo u teritorijalnoj organizaciji zemlje na 555 općina i gradova, 20 županija i Grad Zagreb koji stoji kao neka vrsta države u državi krije glavni problem, a ujedno i ključ poboljšanja. Tko uspije pokrenuti reformu toga sustava koji su političke elite proglasile maltene svetim, pokrenut će mnoge pozitivne procese u javnoj upravi, gospodarstvu i društvu općenito – smatra dr. Koprić.
– Mjere koje treba poduzeti u trenutku kad nam na glavu pada nova ekonomska kriza mogu se podijeliti na kratkoročne i dugoročne. Pozitivna je okolnost da neka priprema za sve njih postoji, a negativna da se malo toga može napraviti preko noći. Ipak, mogu se donijeti važne i dugoročno ozbiljne odluke: sad je pravi trenutak za to – poručuje dr. Koprić.
A prema njegovu mišljenju, jedna od ključnih mjera je usvajanje skice teritorijalne reorganizacije kao strateške političke odluke koja će se dalje razrađivati i implementirati kroz zakonodavstvo. Tu je prilika, objašnjava, odlučiti se za modernu organizaciju koja se temelji na 120-130 temeljnih lokalnih jedinica sukladno mreži urbanih centara te četiri regije uz Grad Zagreb koji ostaje zasebna jedinica. Sve manje jedinice, tumači, ostale bi funkcionirati na volonterskoj osnovi, bez birokratizacije koja im sada odnosi većinu vremena i (oskudnih) sredstava.
– Ciljna veličina lokalne jedinice trebala bi biti 25.000-30.000 stanovnika, uz određene dodatne kriterije, ali najmanja ne bi trebala biti manja od 5000 stanovnika, uz iznimke koje se nameću na otocima i sličnim područjima. Županije treba grupirati u regije kojima treba dati normalne ovlasti kakve imaju regije u drugim europskim regionaliziranim zemljama da se osigura temelj za pravi regionalni razvoj, bez cjepkanja po mikroregijama, čime su primjerice druge zemlje EU ostvarile znatnije unapređenje apsorpcijskog kapaciteta za EU fondove – predlaže dr. Koprić.
On se zalaže i da se opredijelimo za načelo integriranog lokalnog upravljanja i pružanja javnih usluga građanima kroz jedinice lokalne samouprave te da se u razdoblju od pet godina na te nove jedinice lokalne samouprave i regije decentralizira sve što su uobičajeni lokalni i regionalni poslovi. Usto, dr. Koprić smatra da bi trebalo donijeti odluku o nužnoj transformaciji državne uprave mjerama organizacijske i funkcionalne racionalizacije, koje uključuju uspostavu manjeg broja ministarstava i organizacija središnje državne uprave.
Dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović - Usluge javnog sektora prepustiti privatnicima
U optimalni bi broj trebalo svesti regionalni i lokalni ustroj, ovisno o veličini zemlje i broju stanovnika. Ne mogu trenutačno reći koji je to broj, ali postojeća rascjepkanost nije optimalna. Shodno tome prilagodio bi se i ustroj javne uprave. Ideja da se poslovi javne uprave prenesu na županije bolja je nego da ostanu u uredima državne uprave na razini županija. Broj zaposlenih također bi se morao smanjiti, ne mogu u ovaj čas reći za koliko. Za početak trebalo bi pitati građane što misle koja vrsta javne usluge im treba i bi li te usluge trebalo prebaciti ili zadržati na razini države, ističe bivša ministrica uprave dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović, stručnjakinja Ekonomskog instituta Zagreb za to područje. Njezino je mišljenje da stav građana treba biti presudan kod odluke koji stupanj decentralizacije javnih usluga provesti, što spustiti na razinu županija (regija), a što na niže organizacijske oblike kao što su općine i gradovi.
– Građanima bismo postavili nekoliko ključnih pitanja o poslovima koji bi se spuštali na nižu razinu – kaže dr. Jurlina Alibegović koja bi u tom svom modelu na razini državne uprave zadržala samo onaj opseg usluga koje bi bile servis ministarstvima i ministrima za donošenje odluka.
Kad je u pitanju javni sektor i njegove usluge kao što su školstvo, zdravstvo, socijala... bivša Mostova ministrica uprave kaže da dio njihovih poslova može ići privatnom sektoru po točno određenim napucima. Velika većina poslova koje bi preuzeo privatni sektor trebala bi se nuditi po istoj cijeni po kojoj su se ti poslovi obavljali i u javnom sustavu, no isto tako privatni sektor treba imati mogućnost da ponudi dodatne usluge. Dr. Jurlina Alibegović kaže da se na taj način također može znatan dio zdravstvenih usluga prebaciti na privatni sektor, bez obzira na to što su građani zemalja gdje je udio privatnog sektora u zdravstvu visok, lošije prošli u borbi s epidemijom korone.
– Privatni sektor može neke poslove obaviti bolje za usluge i po cijeni koji se unaprijed dogovore – uvjerena je dr. Jurlina Alibegović koja smatra da loše iskustvo koje su druge zemlje imale s manjim udjelom javnog zdravstva, nije razlog da se u Hrvatskoj ne krene u promjene. Jurlina Alibegović uvjerena je da se reforma koju ima na umu može provesti unutar godine dana, a njezina je glavna misao vodilja da javna usluga mora biti brza i dostupna, ali ne smije biti skupa.
Dr.sc. Boris Jokić - Obrazovanje je najvažnija stvar u razvoju mlade osobe
Ova je situacija za hrvatski sustav odgoja i obrazovanja potvrdila neke postojeće dobre strane, razotkrila kritične točke i otvorila nove mogućnosti, smatra Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja. On kaže da je jako dobro što je Hrvatska uspjela da se nastava u različitim oblicima ne prekine slijedom pandemije.
– Rijetko je koji sustav reagirao ovako brzo i fleksibilno kao što je uspio naš. Najveće zasluge za to imaju odgojno-obrazovni radnici koji su preko noći usvojili nova znanja i vještine i prebacili se na drukčiji oblik rada. Jednako priznanje zaslužuju i učenici i roditelji koji su se našli u nekim novim ulogama. Posebno je zanimljiva roditeljska uloga u obrazovanju koja im je s jedne strane pružila užitke, a s druge tjerale ih do očaja jer su se našli u situaciji da moraju balansirati posao, obitelj i školu u 60 kvadrata. Zasluge za inicijalnu reakciju zaslužuje i Ministarstvo znanosti i obrazovanja – kaže dr. Jokić.
Dodaje da će se sve novo naučeno od strane nastavnika i učenika moći bez poteškoća prenijeti u redovnu nastavu. Napominje da bi bilo važno i da se počne obraćati pažnja na količinu suvišnoga u sustavu odgoja i obrazovanja. Posebno je važno, kaže, njegovati kreativnosti u izradi nastavnih materijala. Dr. Jokić smatra da su mogućnosti brojne te da je potrebno okruženje koje će omogućiti razvoj inovativnosti u našim školama. No dok su na početku, upozorava, novi oblici nastave učenicima bili zanimljivi, tijekom vremena sve ih je teže motivirati na rad i ispunjavanje obveza.
– To ne čudi jer sve znanstvene spoznaje upućuju na to da nam tehnologija pomaže, ali da ne može zamijeniti sve ono što se događa u interakciji učenika, učitelja i roditelja. Budućnost obrazovanja je i dalje u neposrednom poučavanju i učenju – kaže dr. Jokić. Dodaje da je reakcija učitelja, roditelja i djece pokazala da im je obrazovanje važno iz različitih razloga.
U njemu je, navodi, važno učenje hrvatskog i kemije, ali to obrazovanje u istoj mjeri čine i zaljubljeni pogledi u školskim klupama, razbijena koljena na školskim igralištima, razumijevanje nastavnice u vezi teške obiteljske situacije, solidarnost učenika prema onome tko si ne može priuštiti odlazak na maturalno putovanje i zajednički razgovor o obrazovnim aspiracijama koji vode roditelji i stručna služba škola.
– Cijela ova je situacija dokazala da je obrazovanje najvažnija stvar u razvoju mlade osobe, a ja bih dodao i razvoja hrvatskog društva. Inicijalna reakcija ministarstva je za pohvalu, međutim većina onoga što se događalo nakon toga zaslužuje kritiku – od pokušaja da se programira dan obitelji određivanjem koliko se sati uči do nedostatka empatije prema učenicima i odgojnoobrazovnim radnicima Grada Zagreba nakon potresa. Najveće kritike politika pak zaslužuje zbog ne donošenja odluka u vezi (ne) polaganja ispita državne mature – poručuje dr. Jokić.
Prof. dr. sc. Anđelko Akrap - Zadržati mlade i one koji će se vratiti u Hrvatsku
– Svaka kriza pa i ova s epidemijom prilika je za zaokret i rješavanje ključnih problema u koje svakako spadaju i demografski. Kriza s koronom će proći, ali Hrvatskoj će i dalje ostati problem starenja stanovništva jer se ubrajamo među najstarije nacije svijeta, manjak radnika, iseljavanja mladih i posljedično malog broja rođene djece koji za sobom povlači i pitanje viškova zaposlenih u školama i na fakultetima. Hrvatska ima jedva četiri milijuna ljudi, no zbog krize s koronavirusom procjenjuje se da će se dio mladih koji su ostali bez posla u državama EU vratiti, a neki već jesu. Od ulaska Hrvatske u EU iselilo se oko 350 tisuća ljudi. Demograf Stjepan Šterc nedavno je za Večernji list procijenio da bi se moglo vratiti sljedećih godina i do 50 tisuća ljudi, no da će povratak iseljenih ovisiti o tome kako će Hrvatska reagirati na krizu u gospodarskom smislu i hoće li razviti modele za povratak iseljenika. Demograf prof. dr. sc. Anđelko Akrap sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta ističe da su demografski problemi i s epidemijom i bez nje naš trajni problem.
– Naravno da će se dio mladih vratiti jer je poznato da u krizi stranci prvi ostaju bez posla. Hrvatska treba rješavati egzistencijalne probleme građana i svatko tko odlučuje o demografskim mjerama mora se staviti u situaciju mladog čovjeka kojem roditelji ne mogu kupiti stan ili pomoći u otplati kredita ako ostane bez posla. Država mora svojom intervencijom i uz pomoć poduzetnika naći mjere kojima će zadržati mlade koji žive u Hrvatskoj i one koji će se vratiti u zemlju zbog gubitka posla u državama EU, a to su rad na neodređeno, pristojna plaća za život, sređeni uvjeti na tržištu rada, rješavanje stambenih problema mladih. Bilo bi pogubno da sada poslodavci zbog krize režu plaće ljudima jer će se njemačko gospodarstvo brzo oporaviti, pa će mladi opet otići – govori dr. Akrap. Upozorava da Hrvatska čim epidemija prođe neće imati dovoljno radnika. No, dr. Akrap nije za nagle i nepromišljene promjene teritorijalnog ustroja koje su opet aktualizirane.
– Nakon 2. svjetskog rata bilo je devet radikalnih promjena teritorijalnog ustroja Hrvatske i ništa se nije promijenilo. Prvo treba zaustaviti negativne demografske trendove, Hrvatska nije ravnomjerno razvijena i ne možemo mi prenositi europski model na Hrvatsku. Ako umjesto županija uvedemo regije, zar će to riješiti demografske probleme? Imamo velike razlike u razvijenosti, Split nikad nije razvio svoje zaleđe jer je mislio da njemu uvijek treba više, tako su postupali i mali gradovi u odnosu na svoje općine. Nisam protiv promjena, ali se pitanje teritorijalnog ustroja mora dobro razmotriti jer se neće napuniti prostor ljudima ako se županije ukinu. Promjene teritorijalnog ustroja se ne rade u krizi i traže uključenost velikog broja stručnjaka koji se tiču ukupnog razvoja zemlje, i političara i pravnika, i ekonomista i demografa – upozorava dr. Akrap.
Pravi trenutak je bio od nastanka Hrvatske drzave, isti su na vlasti ali nije bilo promjene desetljecima, kako to?