Gost podcasta Bobu Bob! Večernji TV-a predsjednik Saveza Samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel za Praznik rada kaže da nakon 140 godina ima isti smisao kao i 1886. kada su radnici u Chicagu ustali tražeći radnička prava po modelu osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna. Zato misli da je i danas 1. svibnja više od slobodnog dana, roštilja ili graha.
Nažalost, od te 1886. nije se puno toga promijenilo, a naročito ovih zadnjih godina imamo osjećaj da se odnos rada i kapitala vraća nekim svojim početnim postavkama iz tog vremena. Dakle, kapital je postao sve suroviji i sve bezobzirniji i rad se smatra nužnim troškom. Jednostavno, borba je vječna. Pa vi vidite predsjednika SAD-a koji koji govori svaki dan o profitu i koliko će zaraditi. Dakle, njima nije važno što će sada netko izgubiti, nego koliko ću ja zaraditi.
Novosel kaže da je SSSH odustao od obilježavanja na sam praznik zbog zahtjeva članstva koje je u stalnom opadanju u privatnom sektoru i sada je na samo 10-15% zaposlenih. Tvrdi i da je to odgovornost poslodavaca koji svim mogućim sredstvima sprečavaju osnivanje sindikata. Predsjednik SSSH kaže da dvije trećine privatnih poslodavaca pokušava svim mogućim načinima smanjiti trošak rada i povećati dobit te naglašava da postoji i jedna trećina socijalno osjetljivih poslodavaca, ali su nevidljivi u masi onih bezobzirnih. Kaže i da dvije trećine poslodavaca obračunava plaće na razini minimalne, a razliku do tržišne nadoknađuje kroz neoporezive doplatke i sivu zonu. Prekovremeni rad u građevinarstvu i turizmu, dodaje, redovito se ne evidentira, nego se plaća „u kešu" ili kroz razne neoporezive oblike, a direktori vlastitih tvrtki sebi isplaćuju minimalac da izbjegnu viši porez na dohodak dok zaradu uzimaju kroz dobit ili dionice. Novosel odbacuje kritike da se sindikati zalažu za povratak u socijalizam.
Zagrizli smo najveći zalogaj, najtvrđi zalogaj,jer smo dirnuli u privatni sektor, jer smo dirnuli ono što je njima svetinja, a to je dobit. I zato imamo tolike reakcije sad nakon tog prosvjeda. Zato nas neki prozivaju što oni traže, to to su uhljebi, to su ovakvi i onakvi, samo da ne bi dirnuli u svetinju profita i dobiti.
Počelo bi trebalo biti da je profit svetinja u privatnom sektoru?
Ali moralna svetinja, ne bezobzirna, ne pohlepna svetinja. Nije kapitalizam zamišljen da bude samo za jedan dio ljudi dobar, a za drugi da ne bude kao što je sada. Uzmite samo prosječnu plaću od 1510 eura. 75 posto radnika ima manju plaću od prosječne, 25 posto, ima veću plaću, a znate s kolikim plaćama? 10, 20, 30, 50 tisuća eura mjesečno.
I takvih plaća ima u Hrvatskoj, i naravno da onda prosjek. Imate sarmu. Jedni jedu kupus, drugi jedu meso. I iako je to ulaženje u socijalizam, ako je to zazivanje socijalizma, onda mi nismo na istoj valnoj dužini. Dakle, to je jedno zazivanje jednog normalnog kapitalizma s ljudskim licem koji je postao pravilo u mnogim zapadnoeuropskim zemljama kroz sve ove godine, ali mi smo stalno na nekom početku.
Sindikati, kaže Novosel, zato traže podizanje minimalne plaće na 1.100 eura neto u dva koraka, a prosječne na 2.200 eura, isto kao i mirovine na 1100 eura. Na kritike da to nije moguće zbog slabe produktivnosti koja je upola manja od prosjeka EU, Novosel uzvraća da plaće moraju pratiti rast dobiti jer bez rada radnika nema ni nje. Tvrdi da argument o niskoj produktivnosti koriste „plaćenici poslodavaca" — ekonomski analitičari koji skrivaju podatke o dobiti.
Hrvatska udruga poslodavaca kao zmija noge čuva upravo te podatke o dobiti. Pitanje produktivnosti je doslovno pitanje da li ćete vi sada taj višak koji se stvorio usmjeriti na na isplatu dioničarima ili ćete ga usmjeriti u produktivnost. Koliko god se oni zaklinjali da je produktivnost niska, nema dobiti bez produktivnosti radnika. Hrvatski radnik kada ode raditi u bilo koju stranu zemlju je cijenjen radnik. Kako radnik hrvatski može biti produktivan u Njemačkoj, a ne može biti produktivan u Hrvatskoj? Znači, netko mu nije omogućio uvjete da bude produktivan u Hrvatskoj.
Vlada se, po Novoselu, nikada nije bavila politikom plaća u privatnom sektoru, a državni inspektorat ne nadzire primjenu kolektivnih ugovora, što dijelom pripisuje korupciji. Plenković, kaže, govori o pohlepi poslodavaca, ali istovremeno žmiri i ništa ne čini.
Misli i da se Vlada uplašila prosvjeda od 50 tisuća ljudi, a bojala se već unaprijed koliko će se ljudi odazvati. Nakon prosvjeda, dodaje, nije bilo nikakve poruke ni kontakta s Vladom — ni Plenković ni itko drugi se nije javio, ali Novosel je siguran da su čuli poruke i da će građani svoj sud izreći na sljedećim izborima. Smatra da je „snaga argumenata" u Hrvatskoj postala prošlost te da je jedino što pokreće promjene argument snage, odnosno masa ljudi na ulici.
Ako Vladi to nije u interesu da vodi brigu o tome ili da joj to stvara problem, onda takve vlade padaju. Takve vlade padaju u Europi. Što se desilo sada mađarskoj vladi i Orbanu? Koji su bili glavni argumenti, zašto je pao? Ako se to kroz dvije godine ne promijeni u Hrvatskoj ja nisam siguran koja je sudbina ove vlade. Definitivno nisam siguran.
Jedna nacionalna televizija ovih dana je provodila anketu s građanima i definitivno ti problemi koje smo mi istaknuli u našim zahtjevima na prosvjedu 18. travnja su bili ključni problemi hrvatskim građanima. Dakle, na prvom mjestu visoka inflacija, na drugom mjestu, korupcija i siva zona, na trećem mjestu niske plaće i niske mirovine.
I to je ono što građane muči. Dakle, može se Vlada hvaliti s kreditnim rejtingom i ne znam s čime više, ali ako ove stvari se ne riješe, nema smisla više. Ljudi jednostavno vide da nešto nije normalno i ono što se opet ponavlja je ovaj disbalans u troškovima života i cijeni rada. I onda s treće strane je visoka dobit. To je otišlo do krajnjih granica i zbog svega toga je na Trgu bana Jelačića bilo preko 50 tisuća ljudi.
Tvrdi da Vlada ima instrumente kojima bi mogla regulirati sustav. Prozivke da se radi o uhljebima koji traže više, a sami nisu u stanju zaraditi i isplatiti plaće, šef SSSH kaže da su poslodavci i udruge poduzetnika koristili tu etiketu kako bi diskreditirali prosvjed 18. travnja. Dodaje i da je ta etiketa namijenjena isključivo tome da se ne dirne u svetinju profita i dobiti. Predsjednik SSSH priznaje da uhljeba možda ima u jedinicama lokalne samouprave — ali sigurno ne u privatnom sektoru te da ih se ne može koristiti kao argument protiv zahtjeva za višim plaćama ili boljim životnim standardom svih radnika jer su oni odgovornost određene stranke na vlasti.
Mi se ne možemo boriti protiv toga. Protiv toga bi se trebala boriti Republika Hrvatska, odnosno Vlada Republike koja sebi ne bi smjela dozvoliti da ima takvu mogućnost uhljebljivanja. Ali, tko uhljebljuje? Uhljebljuju političke stranke koje su na vlasti u lokalnoj samoupravi ili su na vlasti u državi i oni uhljebljuju svoje stranačke ljude. Recimo otvoreno tko uhljebljuje. I sad, da li je taj radnik kriv za to što je uhljeb? Možda je, možda nije, ali i ne može on utjecati na svoju sudbinu. Na njegovu sudbinu utječe onaj tko ga je uhljebio, a tu nije odgovornost radnika.
Više doznajte u podcastu Bobu Bob! Večernjeg TV-a na platformama YouTube i Spotify te društvenim mrežama Večernjeg lista.
Otvori KEKS Pay
Kad bi tako pametan bio kao ovaj gospodin, ja bi osnovao vlastitu tvrtku zaposlio 1000 radnika i dao im dohodak koji želim da radnici imaju u RH. Samo znam da taj proizvod koji bi bio užasno skup nebi sigurno mogaoo nikome prodati. Ako nisam u pravu neka gospodin osnuje tvrtku i neka me negira i kaže Plenkoviću, vidiš da se može, a ove populističke i birtiske priće ne drže vodu.