Ako ne možete prihvatiti ujedinjenje glavnoga grada židovskog naroda,
trebate se vratiti natrag u Berlin – poručio je Yoel Hasson,
parlamentarni zastupnik Kadime, najjače stranke u izraelskom Knessetu,
u otvorenom pismu njemačkom veleposlaniku u Izraelu Haraldu
Kindermannu, koji je odbio nazočiti obilježavanju
40-godišnjice ujedinjenja Jeruzalema.
Razlog je njemačkog poteza to što je Izrael pripojio istočni
dio Jeruzalema, s većinskim palestinskim stanovništvom,
1967., nakon Šestodnevnog rata, kada je, tvrdeći da djeluje
preventivno, izraelska vojska napala Egipat, Jordan i Siriju i
okupirala Sinajski poluotok, Golansku visoravan, Zapadnu obalu te pojas
Gaze. Oko milijun i pol Palestinaca našlo se preko noći pod
okupacijom. Izrael je Sinajski poluotok vratio Egiptu tek 1982., a
ostala područja počeo je na strateškim mjestima naseljavati
Izraelcima po unaprijed stvorenom planu.
Nove granice
Kako nove granice Izraela nisu međunarodno priznate te kako posljedice
rata iz 1967., uz palestinske terorističke napade, čine okosnicu
bliskoistočne krize danas, pozivu na proslavu nije se odazvao ni SAD.
Ali, SAD je veliki prijatelj Izraela, redovito spreman staviti veto na
UN-ove rezolucije i previše važan partner da bi se s njim
prepiralo te je Izrael računao s Njemačkom. Ponajprije zbog
“povijesne obveze Njemačke prema židovskom narodu”,
što je nije ništa drugo nego eufemizam za
povijesno breme nacističkih grozota i holokausta koje Njemačka dandanas
nosi, a što nije propustio spomenuti ni Hasson.
Upravo tu i takvu Njemačku nedavno je potresao puno ozbiljniji
incident. Delegacija njemačkih biskupa, vrativši se u ožujku
s hodočašća na Zapadnoj obali, tamošnje uvjete
života Palestinaca usporedila je sa židovskim getom u
Varšavi tijekom Drugoga svjetskog rata, na što im
je uzvraćeno teškim optužbama za antisemitizam.
Geto i Ramallah
Sueddeutsche Zeitung je, naime, citirao biskupa Gregora Mariju Hankea
kako je teško ujutro gledati fotografije stradanja Židova u
Varšavskom getu, izložene u memorijalnom centru holokausta
Yad Vashemu, a poslijepodne se voziti “u geto poput
Ramalle” kroz bodljikavu žicu i zid, koji su izraelske vlasti
sagradile prema područjima s Palestincima.
Augsburški biskup Walter Mixa, opisujući situaciju u
Ramalli, kazao je da je “nalik getu” te je takvo
stanje nazvao “gotovo rasističkim”. Frankfurter
Allgemeine Zeitung prenio je riječi ku00F6lnskog biskupa Joachima
Meisnera, kojega je zid podsjetio na Berlinski i koji je izjavio kako
se “tako drže životinje, a ne ljudi”.
Uslijedio je oštar protuudar iz Središnjeg
židovskog vijeća. Charlotte Knobloch rekla je kako Hanke izjednačava
sudbinu Židova interniranih u varšavski geto tijekom
holokausta sa sudbinom Palestinaca, nazvavši to posljedicom
ili povijesne neobrazovanosti ili pokušajem pretvaranja
židovskih žrtava i njihove djece u zločince.
Pozivajući se na biskupsko naknadno relativiziranje njihovih izjava,
Hans Langendoerfer iz Njemačke biskupske konferencije rekao je poslije
kako su biskupi, potreseni viđenim u Ramalli, a pod dojmovima iz Yad
Vashema, iznosili osobne stavove te je incident ostavljen po strani.
Međutim, već u travnju posebni UN-ov izvjestitelj za ljudska prava John
Dugard ocijenio je stanje u palestinskim područjima
“nesumnjivo nalik svojedobnom južnoafričkom
apartheidu”. Izraelski veleposlanik u UN-u Itzhak Levanon taj
je izvještaj nazvao “jednostranim, selektivnim i
punim predrasuda”, ali nije našao potrebnim
osvrnuti se i na UN-ovu osudu, nekoliko tjedana prije, zakona izglasana
u Knessetu, čija je primjena najavljena za srpanj 2008., a po kojemu bi
se s palestinskih područja zabranio ulazak u Izrael oženjenim
muškarcima u dobi između 18 i 35 godina te udanim ženama u
dobi između 18 i 25 godina. Isti je zakon nedugo nakon UN-a kao
rasistički osudio i Amnesty International.
U svakom slučaju, iako teške riječi padaju sve
češće, a često se i povlače, nešto ipak ostaje,
poput proročanske izjave biskupa Meisnera:
– Zid prema Palestincima na Zapadnoj obali jednog će dana
pasti kao što je pao i Berlinski.
Palestinci posvadili Nijemce i Židove