Dok Donald Trump smanjuje američko vojno prisustvo u Europi, europski saveznici pripremaju se za najcrnji mogući scenarij, da Sjedinjene Američke Države u slučaju rata ne samo napuste NATO, već da aktivno ometaju europski odgovor. U takvoj situaciji na scenu stupaju Zajedničke ekspedicijske snage (Joint Expeditionary Force – JEF), britansko predvođena koalicija koja bi mogla postati jezgra europske obrane bez američkog sudjelovanja. Od početka svog drugog mandata, Trump otvoreno dovodi u pitanje američku predanost NATO-u i ključnoj klauzuli o kolektivnoj obrani – članku 5. Posljednjih mjeseci otišao je korak dalje: najavio je značajno smanjenje broja američkih vojnika u Europi, zaustavio razmještaj jedinice krstarećih raketa u Njemačkoj te više puta blokirao ili odgodio ključne vojne misije. Ovakvo brzo povlačenje potpuno je poremetilo europske računice. Europljani su dosad vjerovali da imaju dovoljno vremena za izgradnju vlastitih obrambenih kapaciteta i zamjenu američkih logističkih, obavještajnih i nadzornih sustava. No stvarnost je drugačija. Osim toga, velika američka potrošnja na projektili za Bliski istok dodatno odgađa isporuke oružja europskim saveznicima i Ukrajini, piše Newsflix.
Najveća zabrinutost europskih dužnosnika više nije samo hoće li Amerikanci doći u pomoć, već strah da bi SAD mogle aktivno blokirati europske akcije. Posebno je šokantna bila Trumpova prijetnja u siječnju da bi mogao anektirati Grenland od Danske, što je neke članice NATO-a natjeralo da ozbiljno razmotre najgore scenarije. Razgovori s visokorangiranim europskim časnicima i obrambenim dužnosnicima, koji nisu željeli biti imenovani, otkrivaju koliko se ozbiljno uzima ovaj rizik. Nekoliko zemalja već razvija tajne planove za ratovanje bez američke podrške i bez standardnih NATO zapovjednih struktura. "Kriza na Grenlandu bila je poziv na buđenje", rekao je jedan švedski obrambeni dužnosnik, dodajući: "Shvatili smo da nam je hitno potreban Plan B.“
Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte navodno je zabranio bilo kakve javne rasprave o ovoj temi, strahujući da bi to samo dodatno potaknulo Trumpa na brže povlačenje. Kada je prošle godine finski institut FIIA objavio studiju koja predlaže Plan B, finski dužnosnici su još uvijek službeno negirali da se takvo što razmatra. Danas je situacija potpuno drugačija.
"Američko vodstvo je ljepilo koje drži savez na okupu“, upozorava Luis Simón, direktor Centra za sigurnost, diplomaciju i strategiju na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu. Bez Amerikanaca, europski sustav odvraćanja riskira fragmentaciju. U takvom slučaju, ključna alternativa postaje Joint Expeditionary Force (JEF) – koalicija od deset zemalja, uglavnom nordijskih i baltičkih, pod vodstvom Ujedinjenog Kraljevstva. Sjedište JEF-a nalazi se blizu Londona.
Osnovane 2014. kao dopuna NATO-u, JEF snage su prvotno bile zamišljene za brza raspoređivanja u krizama koje još nisu dosegnule prag članka 5. Nakon što su im se 2017. pridružile Švedska i Finska (godinama prije ulaska u NATO), mandat im je proširen. Glavna prednost JEF-a je što može djelovati bez potrebe za konsenzusom svih članica, za razliku od NATO-a gdje svaka zemlja može blokirati odluke. Već je aktiviran nekoliko puta za vojne vježbe i pomorske patrole. Posjeduje vlastite obavještajne, planske i logističke sposobnosti, sigurne komunikacijske kanale te, zahvaljujući Britaniji, određeni stupanj nuklearnog odvraćanja.
Edward Arnold iz uglednog londonskog think-tanka RUSI smatra JEF „najnaprednijom alternativom“. Prema njegovim riječima, otprilike trećina članica NATO-a borila bi se prvog dana sukoba, bez obzira na formalnu aktivaciju članka 5.
Slabosti koje se ne mogu ignorirati
Unatoč svim prednostima, JEF ima ozbiljne nedostatke. U njemu nisu Velike sile poput Njemačke, Francuske i Poljske, što ograničava njegov doseg. Britanska vojska pati od kroničnog nedostatka financiranja – mnogi brodovi, podmornice i postrojbe nisu u punoj borbene spremnosti. Problemi bi se mogli ublažiti eventualnim pristupanjem Njemačke, koja trenutno značajno povećava obrambene izdatke. No čak i tada, JEF ostaje regionalno orijentiran uglavnom na sjevernu i istočnu Europu. Stručnjaci upozoravaju: odvraćanje koje ovisi o savezniku koji se možda uopće neće pojaviti – zapravo nije odvraćanje. Europa stoga mora izgraditi vlastitu zapovjednu strukturu, zajedničke sposobnosti i sustav odlučivanja koji neće ovisiti o američkoj volji.
Otvori KEKS Pay
Vojske sim, vojske tam. Kako to izgleda u Hrvatskoj vojski s odazivom za drugi naraštaj hrvatske mladeži na osnovno osposobljavanje?