Dok je fokus Zapada i dalje uglavnom na ratu u Ukrajini i sporim diplomatskim procesima, američki analitičar Luke Coffey upozorava da se jednako ozbiljna prijetnja razvija na sjeveru Ukrajine – na granici s Bjelorusijom. U analizi objavljenoj u The Kyiv Independentu Coffey ističe da je Bjelorusija sve dublje uključena u ruski ratni napor, iako formalno još nije izravno ušla u sukob. Posebno upozorava na nedavne zajedničke rusko-bjeloruske vojne vježbe koje uključuju i simulacije nuklearnog ratovanja, što vidi kao signal daljnje militarizacije regije.
Istodobno podsjeća da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski već ranije izrazio zabrinutost da bi Minsk mogao biti prisiljen ili potaknut da otvori novi pravac rata sa sjevera. Coffey naglašava da Bjelorusija od početka ruske invazije 2022. ima važnu ulogu u vojnoj logistici Moskve. Upravo je s bjeloruskog teritorija krenuo početni ruski pokušaj zauzimanja Kijeva, a kroz Bjelorusiju su prolazile i snage koje su kasnije bile povezane s ratnim zločinima u Buči i Irpinu. Kako navodi, bjeloruski zračni prostor i dalje se koristi kao koridor za ruske dronove i projektile, što omogućuje napade dublje u ukrajinski teritorij i otežava protuzračnu obranu.
Iako smatra da bi izravni ulazak Bjelorusije u rat bio izrazito rizičan za režim Aleksandra Lukašenka, analitičar upozorava da politička ovisnost Minska o Moskvi ostavlja prostor za pritiske iz Kremlja. Prema njegovoj procjeni, u slučaju eskalacije postoje dva moguća scenarija.
Prvi scenarij bio bi bjeloruski napad prema Kijevu. Malo je vjerojatno, ako ne i nemoguće, da bi Bjelorusija u 2026. godini mogla postići ono što Rusija nije uspjela 2022. s daleko većim brojem vojnika i većim vojnim kapacitetima. Nema sumnje da bi Kijev ostao u ukrajinskim rukama. Međutim, sama prijetnja glavnom gradu bila bi dovoljna da prisili Ukrajinu na preusmjeravanje snaga s prve linije bojišnice – gdje su prijeko potrebne na mjestima poput Donjecka – i njihovo premještanje radi obrane Kijeva. To bi Rusiji otvorilo više prilika na drugim dijelovima bojišnice.
Drugi scenarij mogao bi uključivati potpunu zaobilaznicu područja glavnog grada, pri čemu bi Bjelorusija umjesto toga napala zapadnu Ukrajinu u pokušaju da presiječe, ili barem poremeti, ključne zapadne opskrbne rute iz Poljske koje održavaju ukrajinske ratne napore. To bi ponovno stvorilo golem logistički izazov za Ukrajinu i zahtijevalo premještanje desetaka tisuća ukrajinskih vojnika s važnih položaja na bojišnici udaljenoj stotinama kilometara. U oba scenarija, čak i ako Bjelorusija ne uspije zauzeti i zadržati ukrajinski teritorij, sama invazija bila bi dovoljna da oslabi ukrajinsku obranu na drugim mjestima i stvori prilike za Rusiju.
Coffey u analizi zaključuje da se, u četvrtoj godini rata, više ne može isključiti ni scenarij koji se do prije nekoliko godina činio malo vjerojatnim. Kako navodi, “Rusija postaje sve očajnija u pokušaju da promijeni tijek rata”, pa se i uloga Bjelorusije mora promatrati kroz prizmu potencijalne dodatne eskalacije. Posebno naglašava da bi Zapad trebao pojačati razmjenu obavještajnih podataka, unaprijediti logističke alternativne pravce opskrbe Ukrajine te ojačati vojnu prisutnost u državama koje graniče s Bjelorusijom – Poljskoj, Litvi i Latviji – kako bi se odvraćanje učinilo vjerodostojnijim.
"Mogućnost da Lukašenko pošalje vlastite snage u Ukrajinu možda se čini dalekom. Međutim, u ovoj fazi rata koji traje već više od četiri godine, i dok Rusija postaje sve očajnija u namjeri da promijeni zamah na bojišnici, ništa se ne može isključiti. Ukrajina i njezini partneri moraju se pripremiti za neočekivano. Dok je pozornost usmjerena na druga mjesta, zapadni kreatori politika ne smiju zaboraviti na sjever", poručuje Coffey.
Otvori KEKS Pay
