Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 70
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Ratna prošlost

Otac Vesne Pusić bio je natporučnik sudac u vojsci NDH

Eugen Pusić (1)
Foto: VL
1/3
10.12.2011.
u 18:30

Matični list Oružanih snaga NDH iz Hrvatskog državnog arhiva otkriva podatke o njegovim aktivnostima kao domobranskog časnika

Eugen Pusić rođen je u Zagrebu 1. srpnja 1916. Diplomirao je i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1939. Načelnik je Odjela za socijalne poslove Gradskog narodnog odbora Zagreb 1945.-1946., načelnik odjela i pomoćnik republičkog sekretara za narodno zdravlje i socijalnu politiku NR Hrvatske 1946.-1955. Izabran je za predavača 1955., za docenta 1957., za izvanrednog profesora 1961. i 1965. za redovnog profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu na predmetu Nauka o upravi. Umirovljen je 1986. Izabran je za izvanrednog člana Jugoslavenske (sada Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti 1975., a za redovnog člana 1983. Predavao je kao pozvani nastavnik (visiting professor) na University of Manchester 1963., University of California, Berkeley 1969., University of Pennsylvania, Philadelphia 1970., University of Chicago 1972. Znanstveni je član (fellow) Institute of Social Studies, Den Haag; znanstveni član (fellow) Center for Advanced Study in the Behavioral Sciences, Stanford. Radio je kao pozvani znanstvenik (guest scholar) na Woodrow Wilson Center for Scholars 1981. Objavio je 35 knjiga i više od 1300 znanstvenih, stručnih i preglednih članaka, prikaza i recenzija. Nagrađen je nagradom “Božidar Adžija” 1965. za knjigu “Lokalna zajednica”, međunarodnom nagradom “Rene Sand” 1970. za doprinos socijalnoj politici u svijetu, nagradom Službenog lista SFRJ 1985. za knjigu “Upravni sistemi”, nagradom “Dr. Vladimir Bakarić” 1990. za knjigu “Društvena regulacija” i godine 1985. Republičkom nagradom za životno djelo. Ekspert je Ujedinjenih naroda za socijalna pitanja u više navrata, savjetnik glavnog tajnika UN-a za organizaciju tehničke pomoći u socijalnim službama 1964.-1965. Član je Izvršnog odbora 1956.-1960., potpredsjednik 1960.-1964. i predsjednik 1964.-1968. International Council on Social Welfare. Predsjednik je Saveza republičkih udruženja za upravne nauke i praksu 1976.-1980.

Pravnik i poliglot

To je službeni životopis Eugena Pusića na stranicama HAZU čiji je član bio, a umro je 20. rujna 2010. godine. I tu ne bi bilo ništa čudno da Pusić cijelog života u svojem životopisu nije zatajio godine Drugog svjetskog rata. Jer nedostaje gdje je bio i što je radio od 1939. do 1945. godine. A kako se njegova kći Vesna Pusić uspinje na mjesto ministrice vanjskih poslova RH, povećan je interes javnosti za njezin životopis, kao i njezine obitelji, što je uobičajeno u svim demokratskim državama. Zašto je njezin otac taj dio svoje karijere do smrti tajio, ostaje zagonetka. A njegov je životopis u tom razdoblju itekako intrigantan. Hrvatska javnost, a ranije i jugoslavenska, do danas je ostala uskraćena za činjenicu da je Eugen Pusić za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio časnik sudac!

Konkretno, u Hrvatskom državnom arhivu čuva se njegov matični list u fondu broj 487, a to je fond Ministarstva oružanih snaga NDH. U njemu ima pregršt podataka o službama koje je Pusić obnašao u NDH i u kojem je točnost podataka on osobno potvrdio svojim vlastoručnim potpisom. Matični list nismo dobili u kopiji jer prema zakonu i arhivskim pravilima još nije prošlo sto godina od njegovog rođenja, ali u cijelosti je dostupan za istraživanje, što je i nama omogućeno. Na njegovom prvom listu nalazi se Pusićeva fotografija u domobranskoj uniformi. A onda uz datum i mjesto rođenja piše da je prisegu NDH dao 18. travnja 1941. u Popunidbenom zapovjedništvu u Zagrebu, da je u Hrvatsku kopnenu vojsku stupio 1. svibnja 1941., da je u Jugoslavenskoj kraljevskoj vojsci bio od 18. studenog 1939. do 18. kolovoza 1940., da je Školu za pričuvne časnike pohađao od 18. siječnja do 18. kolovoza 1940. u Beogradu i Bitolju, da zna njemački, francuski, engleski i talijanski, da su mu roditelji Eugen i Leonija rođena Becker, a da je oženjen za Višnju, kćer dr. Danka Angjelinovića i dr. Miše rođene Guči. Također stoji da je 1944. odlikovan ratnim spomen-znakom “Vrpca” prema naredbi pročelnika Ustrojbenog odjela Ministarstva oružanih snaga (MINORS). Tu su i njegova promaknuća: od kaplara đaka 1. svibnja 1941. i časničkog namjestnika 12. srpnja 1941. do natporučnika suca 30. rujna 1941. godine. Opći ideološki tečaj polazio je od 20. do 24. ožujka 1944. godine.

I zatim dolazi popis njegovih službovanja: Pravosudni ured Zapovjedništva zračnih snaga 25. studenog 1941.- 2. studenog 1943., Ustrojstveni odjel Glavnog stožera Oružanih snaga 3. studenog 1943.- 2. travnja 1945., Pobočničtvo Glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga 3. travnja 1945.- 26. travnja 1945. i za pravosudnog izvjestitelja Pobočničtva Glavnog stožera HOS-a postavljen 27. travnja 1945. godine! Ti su podaci u suprotnosti s današnjim tvrdnjama Vesne Pusić da se Eugen Pusić skrivao pri kraju rata u Zagrebu. Jer povjesničari upućeni u ovu temu tvrde da bi njegovo odsustvo iz službe, bijeg ili bilo što drugo bilo uredno navedeno u matičnom listu te da bi bilo određeno njegovo pritvaranje u slučaju da ga se nađe.

U matičnom listu nalazi se i osam karakteristika u kojima su o Pusiću pisali njegovi nadređeni. Taj se list s karakteristikama službeno zvao “Bilježke k sposobniku”, a prva je sastavljena 31. prosinca 1941. godine. U svima su više-manje iste karakteristike, pa tako u drugoj od 30. prosinca 1942. piše da “vrlo dobro radi na istražnim spisima te pokazuje puno razumievanje i sposobnost za pravosudne poslove”. Bilježi se da je “sa podređenima dosta strog, služben i odlučan” te da je “osobito lijepo odgojen”, a karakteristike su još s datumima 29. i 30. travnja 1943., 31. listopada 1943., 10. svibnja 1944., 1. studenog 1944., a posljednja nosi datum od 2. travnja 1945., potpisao ju je nadstojnik 1. odsjeka Ustrojstveno-popunitbenog odjela pukovnik Gjoić, a svojim je potpisom suglasnost dao pročelnik Ustrojstveno-popunitbenog odjela Glavnog stožera oružanih snaga general Stjepan Dollezil. U njoj piše da je Pusić postojan, odlučan, inteligentan i samostalan, kod vladanja pred neprijateljem da “nije bilo prilike za ocjenu jer je u uredskoj službi”, da “odlično poznaje zakone i pravilno ih primjenjuje”, da je “sposoban za naredni čin i položaj”, ali da izvanredno promaknuće ne zaslužuje “pošto se ne izdiže iznad prosjeka vrlo dobrog častnika, niti ima mogućnosti da se kao pravosudni častnik naročito iztakne”. Na prvim karakteristikama na poleđini stoji i da je od 5. svibnja do 25. listopada 1941. bio u 2. pješačkoj pukovniji.

Svečana izjava

U matičnom listu priložen je i dokument sljedećeg sadržaja: “Svečana izjava kojom ja nadpor sudac Eugen Pusić (čin i ime ispisao je vlastoručno) na čast i poštenje svečano izjavljujem, da ću koli, u službi toli i izvan službe kao najveću svetinju čuvati svaku službenu tajnu koju doznam ili koja mi bude povjerena te da je neću nikome odati pa ni svojim najbližim, ne samo svojoj obitelji ili drugim gradjanskim osobama, nego ni svojim drugovima iz iste ustanove, koji stom službom nemaju posla. Isto tako svečano se obvezujem da neću primiti, a niti poduzimati bilo kakve intervencije. Konačno se obvezujem, da neću stupiti u nikakovu tajnu organizaciju u da ću izbjegavati svako društvo, koje je zabranjeno zakonima Nezavisne Države Hrvatske. Svjestan sam posljedica, koje bi me stigle, ako prekršim svoju vojničku prisegu i postojeće vojničke zakone, što znači u najmanju ruku gubitak i svih stečenih prava.” Tu je izjavu Pusić vlastoručno potpisao u Zagrebu 3. rujna 1941. godine. Uz nju se nalazi i “Izjava o državljanstvu i zavičajnoj pripadnosti” u kojoj stoji da je državljanin NDH, da je rođen u Zagrebu te da je posljednje zavičajno mjesto također Zagreb. Tu je izjavu potpisao 26. lipnja 1942. godine.

Ako je bio ilegalac i radio za partizane, kako tvrdi Vesna Pusić, zašto je to krio nakon rata, zašto toga nema u životopisu, čime su se drugi dičili? Iz odgovora Vesne Pusić da se zaključiti da mu je taj dio života bio neugodan. No, činjenica da je 1945., neposredno po završetku Drugog svjetskog rata spašen iz pritvora, pokazuje da je zacijelo imao veze s pokretom otpora.

Ključne riječi

Komentara 1098

GR
Gradinar
09:23 16.12.2011.

Z_Tenej ružno je svaljivati grijehe očeva na djecu. Točno. još je ružnije da onaj čiji je život svjedočanstvo \"svaljivanja krivnje\" očeva na djecu, danas običnu i istinitu informaciju o svome ocu, a ona je ( Vesna Pusić) ministrica u Vladii REH - dakle vrlo interesantna javna osoba, nazivati \"monumentalnom sramotom\", istovremeno dok nije ni riječi nikada rekla protiv svaljivanja odgovornosti i brutalnoga vrijeđanja svojih kolega političara i zastupnika u Saboru na istoj osnovi. Pa Hebranga su mediji, posebice autori JL godinama, posebno pred izbore nazivali fašistom, a Vesna Pusić - ni zucnula nije. Djeca, velika većina današnjega hrvatskoga naroda, nosila su brijeme svojih mrtvih i zločinački pobijenih oičeva i djedova, a Vesna Pusić je na apanažama svoga pokojnoga oca u komunizmu imala status - božantvsa. Morala bi se kad se već bavi profesionalkno demokracijom naviknuti da nije za nju nešto drugo, a za ostale - sve.

Avatar atrpimir
atrpimir
19:14 10.12.2011.

Grga Budislav Anđelinović, brat djeda Vesne Pusić, naredio je gušenje pobune hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918. u Zagrebu. Oni su se bili pobunili protiv odluke Narodnoga vijeća „da s danom 2. prosinca čitav naš narod slovensko-hrvatsko-srpski tvori jedinstvenu državu pod regencijom njegova kraljevskoga visočanstva \'prijestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića\". Pobunjenim vojnicima pridružio se velik broj Zagrepčana na Trgu bana Jelačića te su zajednički uzvikivali; „Dolje srpska dinastija. Dolje kralj Petar! Dolje srpski militanzam\'\" Tadašnji šef policije u Zagrebu Grga Budislav Anđelinović naredio je da se na pobunjenike otvori vatra. Ubijeno je devet vojnika i četiri civila te ranjeno deset vojnika i sedam civila. Kad su ga neki hrvatski zastupnici u beogradskoj Skupštini optužili zbog tog zločina, Grga Budislav Anđelinović 26. travnja 1921. ovako je objasnio svoj postupak: \"Gospodo, ja sam po svojoj dužnosti smatrao da trebam prvi da počnem, smatrao sam da je to moja dužnost i ja se tim krvavim rukama, koje mi predbacuju gospoda od Hrvata. ponosim\".

SM
Strina Mara
10:20 11.12.2011.

Je li mogao biti vojni sudac i ne provoditi rasne zakone ?! Jesu li to Goldsteini znali ?! Je li u Vesni prevladalo opredjeljenje očeve hrvatske strane ili majčine orjunaške (četničke) ?! Ona i braco gorljivi \"antifašisti\" ?! Tko oo o čemu k.... o poštenju.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije