Ako vam sada u nekom restoranu kažu da u ponudi imaju lički krumpir, slobodno mu možete reći da to nije točno i pitati ga da vam pokaže papire. Jer certificirani lički krumpir na tržište se plasira tek od 1. rujna, podučava nas Sanja Jonjić, 40-godišnja direktorica gospodarstva Vrankić j.d.o.o., s kojeg se u trgovačke centre godišnje otprema više od sto tona ličkog krumpira uzgojenog na oranicama u selu Kuselj. Područje je to Nacionalnog parka Plitvička jezera, nedaleko od Čorkove uvale, najljepše prašume Dinarida. Polja su na 700 metara nadmorske visine i ovaj se krumpir uzgaja na najvećoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj. Lički krumpir na europskoj je razini zaštićen prije deset godina, a njegove su karakteristike specifičan okus jer je brašnast, odnosno prhak, zbog većeg postotka suhe tvari, što je zbog specifične ličke klime izraženije. Gomolji s gospodarstva Vrankić sadržavaju do 22 posto suhe tvari.
Što dulje u zemlji
S obzirom na datum kad s njime mogu izaći na tržište, a što je propisano i ovisi o kontrolama koje kao proizvođači krumpira sa zaštićenim geografskim podrijetlom imaju, mladi krumpir ne prodaju: – Jesmo li time zakinuti u odnosu na, primjerice, Međimurce? Pa i jesmo. Ja bih vam sad mogao prodati krumpir i reći za njega da je lički, ali nemam dokaz za to, morali biste mi vjerovati. No sad ga i ne smijem prodavati pod tim imenom – objašnjava Sanjin suprug, Marinko Vrankić.
Poslije Velike Gospe na njihova će polja – a pod krumpirom imaju devet hektara na području općine Saborsko – stručnjaci doći procijeniti količinu krumpira, što je jedan od preduvjeta za dobivanje certifikata, koji se svake godine mora obnavljati. Marinko procjenjuje da će, kao i prijašnjih godina, imati oko 120 tona. Desetak dana prije no što će ga moći plasirati na tržište počet će ga strojno vaditi. – Bolje je za krumpir da je što dulje u zemlji. Ona će ga najbolje sačuvati, a mi hladnjače i nemamo – govori Marinko.
Nakon vađenja, spakiran u jumbo vreće, krumpir se odvozi u dvadesetak kilometara udaljeno selo Lapat u susjednoj općini Plaški, gdje je, osim skladišta, i sjedište gospodarstva. Iz velikih vreća krumpir se zatim stavlja u stroj za prebiranje pa se na sortirnom stolu razdvaja, zatim se četka, onda važe i na kraju pakira u papirnate vrećice od po dva i pol kilograma. – Ni sama ne znam koliko nam puta svaki krumpir prođe kroz ruke – kaže Sanja. A ruku koje bi radile ovdje je nemoguće pronaći pa se sva proizvodnja bazira na Sanjinu, Marinkovu i radu Marinkove mlađe kćeri, agronomkinje Lore, zadužene za vođenje gospodarstva. – Nećemo povećavati površine jer želimo zadržati kvalitetu, a nas troje ne bismo mogli raditi više. Sorte koje su nam se pokazale dobre za uzgoj su Labella, Red Scarlet i Monalisa – govori Marinko.
Gospodarstvo na raspolaganju ima oko 30 hektara zemlje, od toga je oko sedam hektara u njihovu vlasništvu, ta se polja nalaze na području Plaškog i za njih dobivaju poticaj. Sve njive na kojima je krumpir su na području Saborskog i u vlasništvu su privatnika s kojima su se dogovorili da će raditi zemlju, ugovore nisu sklapali pa samim time nemaju ni pravo na poticaj. Sve kad bi im netko od vlasnika htio prodati zemlju na kojoj uzgajaju krumpir, to je nemoguće jer se nalazi na području nacionalnog parka. – Imamo više zemlje nego što je svake godine obrađujemo jer na svakom polju krumpir možemo saditi svake tri godine. Dakle, za proizvodnju krumpira nam treba tri puta više zemlje nego što sadimo. Evo, sad pripremamo za sadnju zemlju koja je mirovala – objašnjava Marinko. U Plaškom uzgajaju sjemenski krumpir i kod svake sadnje omjer je otprilike takav da je 60 posto sjemenskog krumpira njihovo, a ostalo kupe.
Kupusa ima malo
Osim krumpira bave se i uzgojem kupusa, koji kisele. – Kupusa imamo malo – kaže Marinko. On pod malo podrazumijeva 15.000 sadnica, iz kojih će izrasti oko 26 tona svježega kupusa. Nakon prerade računa da će imati oko 20 tona kiseloga. – Pa da, malo je to – ponavlja Marinko Vrankić, koji je cijeli svoj život u poljoprivredi, a Sanja kaže da bez njegova znanja i sposobnosti u ovome poslu ne bi mogli opstati.
Otvori KEKS Pay
Lijepi pozdrav g. Marinko vama i vašoj obitelji ... Samo naprijed . Da li ćete imati krompira i zelja i na kućnom pragu ( direktno na gospodarstvu ) ? Rado bi navratio ...