Oluja, kao i Bljesak, nije Tuđmanova vojna, nego, ako jest, onda je politička pobjeda. Oluja je, naime, baš kao i Bljesak, plod dogovora: dogovora koji je uključivao i - Slobodana Miloševića. Pozivam pregovarača sa Slobodanom Miloševićem da napiše apendix svojoj knjizi i da ispriča kako je večer pred Oluju, u vrijeme Dnevnika, stigao u Ured predsjednika, egzaltiran, prezadovoljan dogovorom.
Mislim da bi časni Hrvoje Šarinić morao o tome konačno progovoriti, to više jer je na događaju bio prisutan i famozni doktor spram kojega su svi ostali sestre, notorni Ivić Pašalić. O tome da je Bljesku prethodila stanovita inscenirana provokacija ionako postoji haaški zapisnik: pročitajmo razgovore Miloševića i Šarinića. Npr. ove riječi Slobodana Miloševića: "Gospodine Šariniću, postojao je dogovor s UNPROFOR-om i vi ste s Mikelićem dogovorili da autoput radi, a onda se ovde dogovarate da se izazove incident da bi vojska intervenisala.... Ja kažem da ste vi inscenirali incident da biste imali alibi za jednu ovako opsežnu akciju." Šarinić na to odgovara: "Budući da je to u transkriptu, ja ne mogu negirati vjerodostojnost toga, ali ja, ja se čudim da je trebalo nekog incidenta, jer je legitimno osloboditi jedan dio zemlje koji je okupiran."
O Oluji kao dogovoru, pak, treba misliti sve najbolje: bez toga dogovora ili bi se žrtve brojile desecima tisuća mrtvih ili integracije SAO Krajine u ustavnopravni prostor Republike Hrvatske ne bi bilo.
Humano preseljenje
Kazat ću i ovo: Taj je dogovor imao svoju cijenu i bit će zanimljivo jednoga dana čuti tko je to otkupljivao hrvatsku slobodu i koliko je ona egzaktno u novcu koštala; Cipar nije Švicarska i konta se i predobro znaju. Konačno, budimo realni, pa netko je izdao naredbu o povlačenju JNA, nije li? I Oluji je prethodila inscenacija: već je Prkačin govorio o tome da je izostao udar Lunama na Zagreb te da je nekoliko Orkana nagnalo Galbraitha da legitimira akciju - kazavši da će nastavak raketama smatrati udarom na američki teritorij - koja do tada nije imala međunarodni placet.
Godinama se u hrvatskom tisku nije znalo što s Amerikancima: priznati njihovo pokroviteljstvo nad akcijom ili ga tajiti: s jedne strane SAD-u nipošto nije imponiralo licitirati vlastitom ulogom i zaslugama, a s druge, značilo bi to umanjiti povijesnu pobjedu naših stratega i vojske. Doduše, Špegelj i Stipetić analizirali su bitku po bitku Domovinskog rata, došavši do nalaza da su uglavnom dogovornog karaktera, no niti su zbog toga ikada odgovarali - ako je to opaka laž - niti je njihova analiza preinačila povijesnu istinu o karakteru rata ne samo u Hrvatskoj nego i na području bivše Jugoslavije. Rata koji je, sasvim neosporno, dogovoran.
Uostalom, sam Martin Špegelj je kazao: "Operacija koja je za četiri dana, na prostoru od Benkovca i Zadra do Sunje i od Karlovca do Une, uspješno izvedena pod znakom je pitanja! To je u povijesti vojnih djelovanja nepoznato da se za tako kratko vrijeme oslobodi tako velik prostor. Neki politički dogovor je morao postojati. Nemam dokumenata kojima bih potvrdio svoju tezu, ali su se događaji odvijali kao da je dogovor postojao.
Činjenica je da su poslije Bljeska i Oluje Srbi otišli u Bosnu, a da su bosanski, kosovski i vojvođanski Hrvati došli u Hrvatsku. Posljedice govore da je takvo premještanje stanovništva smjeralo na stvaranje čistih nacionalnih država. Riječ je bila o dogovoru. Na žalost, za taj fingirani dio vojska nije znala. Vojnici su ginuli i s jedne i s druge strane. Oluja je, da poentiram, dogovorena. Baš kao što je u suradnji s Amerikancima označena svaka visinska kota Krajine godinu dana prije same akcije, tako je s Miloševićem utanačeno sve nužno eda bi se sa što manje žrtava, u što kraćem vremenu, Krajina vratila u okrilje Republike Hrvatske. Jasno, pretpostavljalo je to i ono što se zove "humano preseljenje".
Cijelu priču Romana Bolkovića o pozadini Oluje pročitajte u prilogu Obzor u uskrsnom izdanju Večernjeg lista
Posjetio sve oslobođene gradove u 48 sat
Posjetio sve oslobođene gradove u 48 sati od Oluje
Ono što me opunomoćuje da i ja ponešto kažem o olujnim događajima koje
objašnjavam svojim bližnjima u Berlinu, nekoliko je činjenica: prva, da sam dva i pol desetljeća proveo u razgovorima sa svima koji su ma i najneznatnije sudjelovali u politici i javnom životu Hrvatske; druga, da sam, uz ostalo, bio svojevrsna spona društva Viribus Unitis i javnosti; i treća, da sam s televizijskom ekipom OTV-a od Dubice do Knina posjetio sve oslobođene gradove u prvih 48 sati oslobođenja, zabilježivši obilnim snimcima stanje stvari in situ. Kad kažem da sam razgovarao s protagonistima naše recentne povijesti, onda ne mislim na uzgredne razgovore niti na efemerne sugovornike: kao urednik vodeće političke TV emisije u zemlji, razgovarao sam s hrvatskim predsjednicima (u društvu Mesića Oluju sam i dočekao),
veleposlanicima, generalima, zapovjednicima s terena, članovima Ureda
predsjednika Republike...
