Naslovnica Vijesti Hrvatska

50 godina od ugovora koji je stvorio jugo gastarbajtere: 'Kako ću raditi baš za Švabu?!'

Upravo cilj reforme 1965. bio je da se čitava industrija postavi na tržišne osnove, to jest da jugoslavenska poduzeća postanu konkurentna na svjetskom tržištu.
13. listopada 2018. u 09:27 30 komentara 7705 prikaza
Radnici na gradilištu
Foto: Reuters/ PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/4

Prije 50 godina tadašnje SR Njemačka i SFRJ potpisale su sporazum o vrbovanju radnika. Povjesničar Vladimir Ivanović u svojoj knjizi U svojoj knjizi „Geburtstag pišeš normalno" navodi podatak da je 1961., u doba ogromnog privrednog rasta i industrijalizacije Jugoslavije, čak 220.000 radnika bilo bez posla, piše DW

Josip Broz Tito Dr. Zdenko Radelić Hrvati i Srbi: Podrška Jugoslaviji u narodu nije bila razmjerna ratnom uspjehu

Cilj tadašnje vladajuće nomenklature Jugoslavije bio je da se iz nerazvijenih područja, prije svega iz južnog dijela zemlje – Kosovo, Makedonija, južna Srbija – pošalje radna snaga u inozemstvo.

To je specifikum Jugoslavije, to je jedina socijalistička zemlja koja se odlučila na izvoz radne snage. Ideja je sazrijevala od 1961. Nakon male privredne reforme 1963. i velike reforme 1965. nezaposlenost raste i jugoslavenske vlasti su odlučile podijeliti putovnice ljudima te da, tko hoće, jednostavno ode. S tim da je plan države bio da se to na neki način regulira, odnosno da se sklope sporazumi o zapošljavanju s određenim zemljama.

To je učinjeno 1965. s Austrijom, Francuskom i Švedskom, ali ne i sa SR Njemačkom jer još nisu postojali diplomatski odnosi, pojasnio je Ivanović u razgovoru za DW. 

Sporazum je došao 12. listopada 1968., prije točno 50 godina. 

Tu je prije postojao diskurs neprijatelja nego diskurs kapitalizma. 'Kako da idem raditi kod Švabe koji me je htio ubiti prije dvadeset godina!?' O Nijemcima se kroz sve instance gradila slika neprijatelja. Jugoslavija je samim tim što nema posla za sve na neki način priznala da ima veliki problem, ali je, za razliku od ostalih socijalističkih zemalja, imala vlastiti put u socijalizam, samoupravljanje.

Upravo cilj reforme 1965. bio je da se čitava industrija postavi na tržišne osnove, to jest da jugoslavenska poduzeća postanu konkurentna na svjetskom tržištu. Taj cilj naravno nije ostvaren, ali je došlo do masovnog otpuštanja radnika i ukidanja subvencija poduzećima.

ambasada.info Lažne stranice Građani BiH žrtve prijevara za dobivanje viza za rad u Njemačkoj

Na pitanje može li se tvrditi da je sporazum sa Zapadnom Njemačkom bio i svojevrsna zamjena za ratne reparacije, Ivanović odgovara, ne. Priča o obeštećenju žrtava nacističkih progona u Jugoslaviji je zasebna i završena je 1973. kada su Tito i Brandt sklopili takozvani džentlmenski sporazum. On nikada nije bio u pisanoj formi, ali se nakon toga moglo jasno vidjeti kakvi su sporazumi došli u obzir i da je Jugoslavija dobila mnogo više nego što je tražila, s tim da to iz političkih razloga nikada nije nazvano sporazumom o obeštećenju.

Pogledajte i video Krasnec: Ovo je skandal na razini afere Watergate

 

Digitalna komora
Digitalna komora
Poduzetnici, odsad ključne informacije doznajte klikom miša
  • Startrack:

    "Pop Kosic" pa daje u Jugoslaviji bilo dobro nijedan penzioner nebi morao kopat po kontejnerima nego bi zivio od ustedjenih para. Tako u USA mnogi imaju novce u banci ili dionicama i drzava im ne isplacuje nista.

  • IvanLu:

    I dan danas jugoslavenska propaganda postiže vrhunske rezultate. “Klasnog neprijatelja” u kojeg su se pretvorili “gastarbajteri” još i danas mrze i vrijeđaju hrvatski petokolonaši. Kako je Jugoslavija inače mogla objasniti da se vani živi bolje nego u komunističkom neradničkim rajem? ... prikaži još! Moralo je se blatiti te ljude kao nazadne i nacionaliste zbog vlastitog neznanja i nerada. A ti ljudi od ‘60 hrane Hrvatsku s doznakama i imaju veći udio u BDP-u nego industrija. Samo jugosi, manjine i neradnici ih još umalovažavaju što vrijedi i za “Bosance” i “kamenjare” koji su isto bili cilj jugopropagande. Nikako se riješiti parazita i štetočina.

  • Startrack:

    I komentator "Pop Kosic" pise o nekakvoj naprednoj Jugoslaviji a ja u Jugoslaviji radio za 100 dm mjesecno u osamdesetim a on u Njemackoj za 3000 dm mjesecno. I on hvali Jugoslaviju? "Pop Kosicu" niko nemora kopat po kontejnerima u ... prikaži još!a u Hrvatskoj. Ko hoce da radi ima posao a kome je mala placa sjedne na autobus i u Njemacku.