Europska komisija dala je zeleno svjetlo za početak pregovora s Hrvatskom o poglavlju Znanost i istraživanje, što je prilično dobra vijest za službeni Zagreb. Precizniije, Komisija je za početak pregovora dala preporuku, jer odluku formalno donose zemlje članice, odnosno Vijeće EU. No, dobar signal iz Bruxellesa prolazi bez medijskih reflektora, djelomično i zato što su zaokupljeni "iznenadnim otkrićem" da dominantno medijsko žutilo već ugrožava i nacionalne interese. Djelomično i stoga što je za bilo kakvu euforiju zbog uspješnosti pregovaračkog procesa s EU doista prerano.
Bar tri skupine razloga u ovom trenutku upućuju na suzdržanost. U krugovima pregovarača od početka se smatra da će se o uspješnosti pregovora moći više reći tek na kraju ove godine, dakle kad istekne mandat i austrijskom i finskom predsjedatelju. Hrvatska je prva država na koju će Europska unija primijeniti metodološku inovaciju, prema kojoj se prije početka pregovora o svakom poglavlju mogu postaviti neki uvjeti ili tzv. benchmarks. To, na primjer, znači da se od Hrvatske može tražiti ili da do otvaranja pregovora donese neki novi zakon ili da primijeni već postojeću zakonsku normu. Moguće je, na primjer, da se prije pregovora o otvaranju tržišta nekretnina zatraži da Hrvatska riješi tisuće zahtjeva za kupnju nekretnina koje državna administracija dosad nije obradila. U Vladinim se krugovima toplo nadaju da se to neće dogoditi, ali čini se da drže oči na leđima, pogotovo zato što s takvim dodatnim uvjetima još nitko nema praktično iskustvo.
Tempo pregovora, međutim, ne ovisi samo o hrvatskoj strani i pregovaračkim polazištima zemalja članica nego i o tome koju brzinu može održati bruxelleska administracija. To je, dakle, posve tehnički element koji može utjecati na brzinu pregovora, a u krugovima političkih analitičara ističe se i onaj politički. Naime, iako je dosadašnji postupak screeninga, odnosno uspoređivanja usklađenosti hrvatskog s europskim zakonodavstvom, tekao vrlo dobro, ne treba zaboraviti da je na snazi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji uključuje niz političkih kriterija: od povratka izbjeglih, preko suradnje u regiji do, primjerice, medijskih sloboda.
Europskoj je komisiji uvijek najvažnije što kažu i što čine najviši državni dužnosnici: predsjednik države, premijer, šef parlamenta... Ali u monitoring je uključena ukupna politička scena, što uključuje i bočne političke igrače i medije, čije se reakcije pomno pratilo, recimo, u vezi sa slobodnom trgovinom na zapadnom Balkanu. U tom smislu nije nevažan ni trenutačni presjek stanja na političkoj sceni, koji u priličnoj mjeri karakterizira utrka za birače na desnom krilu biračkog polja. Utrka je intenzivirana otkako je Gotovina otpremljen u Haag. U tome sudjeluje jedina izrazito desna parlamentarna stranka HSP, ali aktivan je i desni centar, odnosno vladajući HDZ, dok tempo nabijaju izvanparlamentarne desne snage. Među analitičarima stalno se gleda hoće li to cijelu državnu politiku povući na jednu stranu i koliko daleko će HDZ otići u podilaženju izrazito desnom biračkom tijelu.
Ako se u tome pretjera, najprije se mogu očekivati prijateljska upozorenja iz zemalja sklonih Hratskoj jer moderna Europa apsolutno njeguje konzervativne, demokršćanske stranačke profile, ali nije naklona radikalizmu, pogotovo ne takvom koji bi okrenuo javnost od proeuropske politike. Kakvo "prolazno vrijeme" Hrvatska trenutačno ostvaruje po bruxelleskom mjerenju, znat ćemo sljedeći tjedan kad u Zagreb dolazi šef Europske komisije Barosso, koji će navodno o tome govoriti i u Saboru.