Koračam Sohoom s kavom u ruci: dvije mlade Korejke fotografiraju se u Ulici Green, stariji gospodin uzima u baru koktel za van (“cocktail to go” – nešto nezamislivo do prije pandemije, jer alkohol je strogo zabranjeno piti na cesti), društvo na terasi restorana Piccola Cucina žustro raspravlja o cjepivu Johnson & Johnson, nedavno povučenom s tržišta, skupina tinejdžera stoji u redu pred trgovinom Apple, na uglu Ulice Wooster red kupaca čeka da uđe na “sample sale” prodaju nekog svjetskog brenda (cijene su i do 70 posto niže), dvije Afroamerikanke, tete iz vrtića, na špagi poput gusjenice vode mališane u fluorescentnim prslucima u obližnji parkić, doggysitter, odnosno šetač pasa, vodi čak 11 četveronožnih ljubimaca na povocu…
Da svi spomenuti nemaju maske na licu i da se ne pridržavaju propisane socijalne distance, pomislila bih da je New York ponovno onaj stari i u punom sjaju, slikovit i pun zanimljivih likova, ispunjen zvukovima poput uličnog teatra, u kojem se na svakom uglu odvija besplatna predstava, da se vratilo “staro normalno” i uobičajeni životi u kojima smo se družili, sastajali, grlili, zabavljali, plesali, išli na koncerte, okupljali na roštiljima, ispijali koktele po “rooftopovima”, dijelili deserte iz istog tanjura bez straha od zaraze...
Proteklih mjeseci, pogotovo dolaskom lijepog vremena, život se vratio u grad, restoranima i barovima odnedavno je produljeno radno vrijeme do ponoći i krcati su, na cestama je ponovno krkljanac od automobila, žutih taksija, biciklista i dostavljača na motociklima, podzemna željeznica odjekuje koracima užurbanih putnika, po gradskim parkovima poput Washington Square Gardena, Central Parka i Bryant parka ljudi leže na dekama po travi, uživajući u toplini sunca pod rascvalim drvećem trešanja dok slušaju ulične svirače. Većina škola ima parcijalnu nastavu (dva do tri dana u tjednu), vrtići normalno rade, otvaraju se bazeni u zgradama, uskoro će i plaže, kina i muzeji normalno raditi…
Lockdown trajao sto dana
Strah od koronavirusa lagano popušta, možda zbog popularizacije cjepiva, koje je dostupno gotovo na svakom koraku i za sve građane, neovisno o dobi. Neki su toliko ponosni na svoj herojski čin cijepljenja, a najčešće se radi o milenijalcima, da nose naljepnice i bedževe da su primili cjepivo, kao da su u najmanju ruku donirali bubreg. U mojim razmišljanjima omete me poznanik Francesco, markantni Talijan, koji je lijep dan iskoristio za ručak s prijateljima u Sohou. Svi Mediteranci su poput guštera: prve sunčane zrake i svi izmigolje na otvoreno, ispijaju kave, smiju se i druže. Vlasnik je umjetničke galerije, a njegova agencija za evente radila je prije korone sa svim prestižnim talijanskim brendovima i dizajnerima. No, kao i svima, i njemu je lani sve krenulo nizbrdo…
– Eto, očito sreća prati hrabre i ponekad je dobro riskirati. Malo prije nego što će početi pandemija razmišljao sam o ulaganju u neku drugu djelatnost, kao da sam na neki način predosjetio da će doći pandemija i da će eventi i zabavna industrija najviše patiti. Posredstvom prijatelja došao sam u kontakt s reperom Snoop Doggom i uložio u njegovu novu poslovnu akviziciju – džin. I odjednom je u koroni porasla prodaja pedeset posto. Toliko smo bili zatrpani narudžbama, ali nismo imali proizvodnog kapaciteta. Da smo dvostruko više proizvodili, sve bismo bili prodali – kaže mi Francesco, koji se zbog posla, ali i opustošenog New Yorka, lani preselio u Miami Beach, američku meku zabave, u kojoj kao da nikada nije ni bilo korone.
Na Floridi se, kaže, živi kao i do sada: opušteno, sve je otvoreno i sve radi, a kako se tamo doselilo dosta biznismena iz New Yorka, tako je stvoreno i savršeno ozračje za pokretanje novih poslovnih projekata. Uz dobre vijesti koje sam primila od Francesca, razveselila me i atmosfera u gradu, koja je optimistična i vedra. Pogotovo nakon crnog razdoblja, započetog lani u ožujku, kada je službeno počela pandemija koronavirusa, od kojeg je do sada samo u državi New York oboljelo gotovo dva milijuna, a umrlo više od 50.000 ljudi. Tada je guverner Andrew Cuomo zatvorio grad i naredio stanovnicima da budu kod kuće i da izlaze jedino ako je nužno, ostavljajući otvorenima isključivo esencijalna zanimanja (zanimljivo je da se među njih ubrajaju prodavaonice alkoholnih pića i servisi bicikala).
Taj je lockdown trajao punih sto dana, tijekom kojih su Njujorčani bili suočeni s neizvjesnošću, nije se znalo što nas je napalo, kako se obraniti i izliječiti od bolesti koju izaziva virus, a nekoć pulsirajući grad koji nikada ne spava i ekonomska oaza Amerike i cijelog svijeta počela je tonuti sve dublje… Zbog pandemije zatvorila su se kazališta, kina, muzeji, restorani, klubovi i barovi, hoteli, ispraznili su se uredi, jer su ljudi počeli raditi od kuće, robne kuće, butici i male specijalizirane trgovine zjapile su prazne, a prema istraživanjima agencije Unacast, koja je anonimno analizirala lokacije mobitela Njujorčana, ispada da je 2020. grad napustilo 3,5 milijuna ljudi.
Doduše, neki samo privremeno u najžešćem lockdownu: među prvima koji su otišli bogati su slojevi s Upper East Sidea, West Villagea i Tribecce, koji su spas od korone potražili u luksuznim vilama po Hamptonsima, na Floridi ili kućama za odmor u Aspenu. Obitelji s malom djecom također su otišle iz grada, u čemu im je pogodovalo da mogu raditi od kuće i da se škola održava online. To im je u tom trenutku financijski bilo itekako isplativo: ako uzmete u obzir da prosječan dvosoban stan na Manhattanu mjesečno košta minimalno 4000 dolara, a za tu istu cijenu (čak i povoljnije), na Floridi, u Arizoni ili Teksasu mogla se iznajmiti obiteljska kuća s barem tri spavaće sobe, vrtom i bazenom.
Neki su taj nagli odlazak stanovnika nazvali egzodusom, jer grad je živi organizam i čine ga isključivo ljudi. Ruku na srce, i dalje postoje dijelovi grada koji su poput naselja duhova: poslovna četvrt Financial district, popularno nazvana Wall Street (makar je to samo jedna ulica u donjem dijelu Manhattana), puna je praznih ureda, a mnogi ne očekuju da će se do kraja godine zaposlenici vratiti. Neke su tvrtke ispraznile urede i trajno otišle, mali biznisi bore se za opstanak, predviđa se da će jedva trećina preživjeti, i to uz pomoć federalnih kredita, a Midtown i Meatpacking district, nekoć popularne turističke destinacije, poluprazne su. Gotovo da nema četvrti i ulice u New Yorku, nebitno radi li se o Manhattanu, Brooklynu, Queensu, Bronxu ili Staten Islandu, gdje ne zjape prazni izlozi trgovina ili poslovni prostori s nalijepljenim natpisom “iznajmljuje se”. New York je preživio teroristički napad 11. rujna, preživio je uragan Sandy, preživio je pad burze, no može li preživjeti pandemiju? Gradska ekonomija doživjela je krah, zbog praznih hotela i izostanka turista Broadway i zabavna industrija grcaju, restorani se bore s bankrotima, a u godini dana pandemije više od milijun ljudi ostalo je bez posla. Uz to, urušio se i zdravstveni sustav kada su lani bolnice bile pune zaraženih i oboljelih od COVID-19.
Prema nedavnom istraživanju Udruge ugostitelja NYC-a, čak 90 posto restorana, barova i klubova nije u stanju plaćati punu najamninu, iako je i dalje na snazi zakon da se dok traje pandemija nikoga ne može izbaciti iz prostora ili iz stana ako ne plaća najam. No dugovi se gomilaju, a mnogi ne vide rješenje kako ponovno oživjeti gradsku ekonomiju. Noćni život već mjesecima hibernira, predstave na Broadwayu otkazane su do ljeta, prestižna koncertna kuća Carnegie Hall prolongirala je otvorenje sezone s travnja na srpanj... Čak je 200 od ukupno 700 hotela u gradu zatvoreno, a neki ni ne planiraju ponovno otvorenje. Predviđa se da će se turizam u gradu vratiti na staro tek 2024., a do kraja godine očekuje se tek četrdeset posto popunjenog hotelskog kapaciteta.
– Ne znam kako ćemo ovaj put preživjeti – kaže mi poznanica Jane, zaposlena u jednom lancu hotela, kojoj su rekli da će se na radno mjesto recepcionarke vratiti tek možda na jesen. Do tada i dalje prima naknadu za nezaposlene, a pomogla joj je i treća runda stimulus čekova u iznosu od 1400 dolara, koju je vlada poslala svim Amerikancima koji zarađuju manje od 75.000 dolara godišnje.
Možda kod nas taj iznos zvuči vrtoglavo, no u gradu poput New Yorka, koji je na osmom mjestu ljestvice najskupljih gradova svijeta prema rangiranju U. S. Newsa, to je jedva dostatno za preživljavanje. Rješenje za spas turizma ponudio je gradonačelnik Bill de Blasio prošle srijede: u lipnju će grad lansirati 30 milijuna dolara vrijednu kampanju pod nazivom “NYC Reawakens” za povratak turista, u nadi da će tako spasiti 400.000 turističkih djelatnika i napuniti gradsku blagajnu.
– Otvoreni smo za biznis. Jedan je jedini New York City – poručio je gradonačelnik i optimistično dodao da očekuje u 2021. barem 36 milijuna posjetitelja, što je upola manja brojka od one koja je zabilježena 2019. Nada se da će grad posjetiti podjednako domaći i strani turisti, a neće se gledati je li netko cijepljen ili nije, a i sami Njujorčani mogu se uključiti u kampanju i pozvati svoje prijatelje u posjet pod sloganom “Wish You Were Here at NYC”.
U pandemiji porastao kriminal
Guverner Cuomo, arogantan i beskrupulozan, po običaju ponudio je “robinhudovski način” spašavanja grada: povećanje poreza za bogate stanovnike, pogotovo one koji su napustili grad tijekom pandemije. Konzervativci su se tome žestoko usprotivili argumentima da će povećanje nameta bogatima dovesti do toga da zauvijek napuste grad. I da je to tek propast New Yorka… Očito se Cuomo kao utopljenik hvata za zadnju slamku, jer itekako mu se trese guvernerska stolica: najprije od učestalih napada zaposlenica da ih je seksualno uznemiravao i ponižavao, a potom su krenule i političke strelice usmjerene na njega kao glavnog krivca za propast New Yorka. Naravno, kao i svi političari, ni on se ne da maknuti s položaja…
U prilog mu nikako ne ide poražavajući podatak da je u pandemiji porastao kriminal. Grad je gorio tijekom pokreta “Black Lives Matter”, a kobna 2020. zaključena je s čak 97 posto više pucnjava i 44 posto porasta ubojstava u odnosu na 2019. Čak 462 ubojstva prijavljena su u 2020., što je najveća brojka u proteklom desetljeću. Naravno, gradski oci i guverner peru ruke tvrdeći da je povećanje kriminalne stope posljedica raznih utjecaja: pandemije, nezaposlenosti, nezadovoljstva, ali oni uvijek traže opravdanje, što se najbolje vidi na konstantnom problemu beskućnika čiji broj samo raste.
No nije sve tako crno, barem kada Njujorčani izmigolje na ulice pod sunčevim zrakama. Ljudima je dosadila izolacija, društvena su bića i prijeko im je potrebna socijalizacija. O tome najbolje svjedoče terase restorana, koje su sve punije i življe. Jer, ako nešto Njujorčani vole, to su dobra kapljica, druženje, malo tračanja (cijeli grad već tjednima razgovara o razlazu zlatnog para Jennifer Lopez i Alexa Rodrigueza) i, naravno, dobra hrana. I nova turistička kampanja najavila je ljetni tjedan restorana od 20. srpnja do 15. kolovoza za sve gradske “foodieje”. Ponovno su otvorena i newyorška kultna mjesta poput restorana Balthazar u Sohou, Tavern on the Green i The Loeb Boathouse u Central Parku.
– Najteže je bilo kada smo lani morali zatvoriti restoran na tri mjeseca. Ali, pred ljeto otvorili smo veliku natkrivenu terasu nasred 29. ulice i otada smo gotovo svake večeri puni – govori Alessio de Sensi, generalni menadžer jednog od najpopularnijih talijanskih restorana Scarpetta, za koji stol treba rezervirati danima unaprijed.
Uspjehu njegova restorana ne pridonose samo vrhunska hrana i odličan izbor vina, što ih Alessio kao vrstan i školovan enolog preporučuje svojim gostima, nego i prekrasna terasa, romantičan ambijent i, naravno, srdačnost i profesionalnost osoblja. Mjesto koje je skočilo na ljestvici popularnosti otkako ga je ljetos preporučio gastrokritičar New York Timesa Pete Wells svakako je peruanski restoran Baby Brasa, čiji je suvlasnik Peruanac hrvatskih korijena Milan Kelez. Odlični kokteli, ukusan ceviche, glazba uživo, napuhani baloni ružičastih plamenaca, palme i svakodnevni izbor zanimljivog repertoara – od trbušne plesačice sa zmijom, mađioničara, proročice s tarot-kartama do igre bingo, sve su to mamci za Njujorčane. A povećanjem restoranskog biznisa u grad su se vratili neželjeni gosti: štakori.
Čak je 2900 građana prošli mjesec zvalo gradski ured žaleći se na najezdu glodavaca, kojih gotovo da nije ni bilo tijekom lockdowna. A među trivijama je svakako da se udvostručila potražnja za plastičnim operacijama: dobrostojeće gospođe iz bogatih kvartova na povratku u grad odlučile su se uljepšati za ljeto i društvena zbivanja koja tek kreću. Pa ako netko želi u novu sezonu s novim licem, facelifting će ga koštati oko 25.000 dolara, podizanje grudi “samo” 12.000, a novi nos – 15.000 dolara. I, naravno, kulturnjake i intelektualce užasnute ovakvim ugradbenim estetskim zahvatima, intrigirat će da je ponovno u pogonu legendarno kino Paris, koje se nalazi između robne kuće Bergdorf&Goodman i The Plaza hotela, čiju je vrpcu pri otvorenju davne 1948. prerezala Marlene Dietrich. Broj posjetitelja u muzejima svakodnevno raste, a na meti najvećeg interesa su nedavno otvorena izložba japanske umjetnice Yayoi Kusame “Cosmic Nature” u botaničkom vrtu u Bronxu i impresivna izložba Vincenta Van Gogha, čije je otvorenje planirano za 10. lipnja.
>> Pogledajte i ovaj video: Nakon pandemijskog koncerta pred 5.000 ljudi u Barceloni, samo šest osoba zarazilo se koronom!
New York ljudi napustaju jer su ljevicari na vlasti napucali poreze na toliku razinu da normalna osoba ne moze prezivjeti.