Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Nema besplatnog ručka

25. travnja 2009. u 12:27 88 prikaza

Studenti traže besplatno studiranje. Sindikati povećanje plaća profesora i čistačica. Jedni druge podržavaju. Ne vide tu nikakvu nelogičnost – znanost je, kao i istina, cjelina. Povećanje plaća traže i mnogi drugi sektori. Svi. Jer imati više bolja je situacija od imati manje. Seljaci poticaje.

Dužnici beskamatne kredite, možda čak i nepovratne. “Besplatno” bi se kod nas htjelo mnogo toga. Udžbenike, lijekove, kirurške operacije, cestarine... Ne bi se plaćalo ni softver, ta lakše je kopirati. Ne bi se plaćalo ni autorska prava glazbenika jer, eto, radi se o nametu. Istovremeno, htjelo bi se i jeftiniju državu (manje porezno opterećenje). I zadržavanje imovine u državnim rukama. I smanjenje inozemnog duga.

Puno toga bi se htjelo, malo od toga je ostvarivo. Podsjetimo se elemenata ekonomije – nema besplatnog ručka, uvijek ga netko plati. Nema besplatnog studiranja na fakultetu – i to netko mora platiti. Do posljednje lipe. Nema besplatnih dobara i usluga. Ima ih jedino u lažnim obećanjima pokvarenih političara i u neznanju i naivnosti brojnih drugih.

Bit će toga ovih predizbornih dana koliko hoćete. Besplatno će vam se nuditi puno toga kao besplatno, samo zaokružite pravi redni broj na listiću. Od dječjih kolica i “opreme” do grobnog mjesta. Sve besplatno. Ili barem sa smanjenim PDV-om. Čut ćete i nešto poput – ako mi dođemo na vlast, smanjit ćemo PDV na bumbare, jer bumbari su jako korisni pri oprašivanju voćaka, a voće je važno za...., čak i za dječje voćne sokove. Svatko može naći na izgled uvjerljive argumente za poseban tretman.

Kažem na izgled jer samo malo naprezanja mozga ruši sva ta opravdavanja zahtjeva za besplatnost (ili preferencijalni tretman) kao obične besmislice ili obmane. Zašto, recimo, kruh ne bi bio besplatan? Ako već nešto treba biti besplatno, nije li kruh (dakle život!) važniji od svega? A sol? Ili voda. Bez nje se ne može. Zašto onda ne bi bila besplatna? Je li važnija voda ili neki udžbenik? Zašto i struja ne bi bila besplatna? Bez nje se ne da napraviti ni kruh, ni dovesti voda niti napisati udžbenik.

Ne da ga se ni tiskati. A kad padne noć, ni čitati se ne da. Bez struje. Koja bi, proizlazi, u stvari trebala poskupiti da bi se nekome omogućilo “besplatno” ovo ili ono. Zapanjujuće je koliko smo, kao društvo, ili barem kao većina u tom društvu, licemjerni. Strašno. Ako nismo licemjerni, što smo onda? Glupi, neobrazovani? Najvjerojatnije od svega toga neka od bezbroj kombinacija, mješavina. I neodgovorni prema svojoj djeci i unucima. Bezbroj je načina na koje se mogu ilustrirati izrečene kvalifikacije. Samo jedan od njih je onaj gledan očima ministra financija. Bivšeg ili sadašnjeg, potpuno svejedno.

Najprije mu traže puno toga “besplatnog”. Tako mu unaprijed definiraju i povećaju rashodnu stranu državnog proračuna. Fino, to smo dogovorili. Onda mu počinju dodatno ugrađivati elemente “pojeftinjenja” kroz snižene porezne stope, od bumbara do haiku poezije. Tako mu smanjuju prihode. Onda on posegne u inozemstvo po zajmove. E, nije dobro, kažu, povećavaš inozemni dug. Što preostaje? Prodaja državne imovine. Ni to nije dobro. Ali to se kaže tek nakon što se potroše dobiveni novci! Jer, eto, stranci su nam vlasnici banaka, telekoma...., pa nam em zaračunavaju kamatne stope na kredite (umjesto povoljnih beskamatnih!), još k tome i kamatne stope više od onih u svojim zemljama.

Što god napravio, nije dobro. Što god. Nema dobrog izbora. Nema tog scenarija gospodarske i fiskalne politike koji može zadovoljiti lažne proroke, licemjere i budale, kojma je namjera dijeliti ono što im ne pripada. Zbog vlastitih probitaka, političkih i materijalnih.

Stoga, kad vas netko upita o tome tko je odgovoran za 40 milijardi eura inozemnog duga, odgovorite mu – mi svi, kao društvo. Tih 40 milijardi je zbroj naših godišnjih deficita u bilanci plaćanja. Odnosno, to je zbroj svih “besplatnih” stvari, svih napuhanih socijalnih prava, svih sniženih poreznih stopa. Zbroj svih ručkova koje smo pojeli, a još nismo platili. Ali ćemo ih tek morati platiti. Jer nema besplatnog ručka. Ni studija. Ničega.

PET FAZA SNA
Jeste li se ikad zapitali zašto spavate više od osam sati, a nenaspavani ste?