Naslovnica Vijesti Kućni ljubimci

Ne sviđa mi se i ne razumijem zašto ljudi muče životinje

Zara i Noa, mladi dubrovački volonteri, nestrpljivo čekaju vikend kako bi išli u azil na Žarkovici, jer tamo ih čekaju njihovi prijatelji psi
07. svibnja 2016. u 18:00 2 komentara 618 prikaza
Noa i Zara
Foto: Privatni album
Pogledajte galeriju 1/8

Tri čarobne riječi, idemo na Žarkovicu, dovoljne su da osmogodišnji Noa Kodžaga i njegova trogodišnja sestra Zara u trenu budu spremni za pokret. Oblače se, obuvaju tenisice i kreću, na brdu ih čekaju psi.

I dok malena Zara još ne zna riječima opisati što osjeća, osmijeh koji krasi njezino lice kad je među psima govori sve. Noa nam objašnjava kako bi na Žarkovicu volio ići svaki dan, ali ne stigne zbog školskih i sportskih obveza.

- Idem vikendom, psi su dobri i zaigrani i vrlo brzo te zavole. Svatko ima svoje mjesto, a među njima je jedan poseban pas, zove se Lara. Ne znam zašto nitko ne pita za nju, volimo je najviše - priča nam Noa i dodaje da puno ljudi dolazi vidjeti pse. I misli da bi Žarkovicu trebalo malo urediti, da psima bude ljepše i ugodnije. Ili još bolje, predlaže neka idu na neko drugo mjesto, samo da im bude bolje nego što im je Žarkovica.

Neka ih ne diraju

Prati Noa sve što se događa sa psima, priča nam kako su ih pokušali i ukrasti, ali da su se dobri ljudi borili za njih i štitili ih.

- Postoje ljudi koji životinjama rade loše stvari, muče ih, to mi se ne sviđa i ne razumijem ih. Ne moraju raditi ništa, samo neka ih ne muče - ozbiljno zaključuje Noa. Kad dođe na Žarkovicu, igra se sa psima, ali pomaže i Sandri. Kaže, to je jako dobra žena i jako voli pse. Često nose psima hranu i grickalice. Dodaje da i kod kuće ima psa, ime mu je Čupko.

- Imali smo još dvije kujice, Bebu i Crnu, uginule su po noći i jedna i druga. Ne znam što im je bilo, a bio sam tužan kad su mi rekli da ih više nema - kaže nam Noa. Volio bi da i njegovi prijatelji dođu na Žarkovicu, da svi vide kako su psi dobri.

Obiteljsko nasljeđe

Ljubav prema životinjama Noa i Zara naslijedili su od mame Lane, koja na Žarkovici volontira još od 2008. godine.

- Naš Čupko udomljen je sa Žarkovice. Odrasrala sam uz životinje, dok su u drugim kućama psi bili na lancima, naši su spavali u krevetu. Imala sam psa dadilju, zvao se Crni, a Noina dadilja bila je Crna - priča nam mama Lana. Dodaje da je njezin pokojni djed još 60-ih godina imao azil za mačke, a mama Marijana danas hrani i sterilizira ulične mačke u Dubrovniku.

Ističe da se i Dubrovčani mijenjaju, sve više ih je koji misle da se volonteri divno brinu za pse i napuštene životinje. Njezina djeca vesele se svakoj životinji, Zara je bila oduševljena kad su podizali malog ćuka. A Noi je najveća kazna kad mu kaže da ne ide na Žarkovicu. I napravit će baš sve, samo da vidi pse.

POSLOVNA RJEŠENJA
Pogledajte kako je karlovački slatkovodni akvarij postao primjer uspješnog poslovanja

A1 izdvaja za Vas

  • ninkos00:

    Ono sto sam ja naucio iz Biblije ! Neki ljudi mrze i ljude i zivotinje ! Razlog ? Ne vjeruju u Boga (Razocarani su sto ne djeluje po njihovom) vec opravdavaju sotonu i sluze mu iako toga nisu niti svjesni ... prikaži još! ! U Bibliji je poznato da sotona zeli unistiti sve Bozije stvarstvo iz mrznje i mnogi ljudi lako prisvajaju taj zao okvir. Za utjehu divnoj djeci i drugima - uskoro ce Bog uciniti kraj ovim patnjama ! Psalam 37:9,10...jer zli ce biti istrijebljeni ..izloga vise nece biti..