Ovih je dana nemoguće ne zamijetiti kako se u većini naših gradova nešto događa. Šarene lampice, umjetni snijeg, kućice s kuhanim vinom, medenjacima i kobasicama jasan su znak da nam se približava Božić. Iako se ovo razdoblje s razlogom zove advent ili došašće, čini se kao da se odavno ne vidi granica između predbožićnog razdoblja i samog Božića. Za kršćane danas počinje period od četiri tjedna iščekivanja, pripreme i promišljanja nad vlastitom egzistencijom.
Suprotno izvanjskom veselijem raspoloženju, evanđelje prve nedjelje došašća suočava nas s prilično mučnom atmosferom. Kada je Matej napisao svoje evanđelje, Jeruzalem je u onom strašnom ratu već odavno bio sravnjen sa zemljom. Slično kao što danas promatramo fotografije uništenih zgrada i uplakanih žena, tako su i pred prvim kršćanima još uvijek bile žive slike propasti i katastrofe. No mnogim ljudima te slike nisu ni potrebne da bi im se poznati svijet raspao na komadiće. Za njih je kraj svijeta kada izgube voljenu osobu, ostanu bez posla ili se smrtno razbole. Kako u jednom takvom košmaru otkriti Radosnu vijest? Koliko god to bilo mučno i teško, evanđelje u takvim situacijama vidi uvod u Božji dolazak u našu nerijetko ranjenu i napaćenu intimnu.

"Za kršćane danas počinje period od četiri tjedna iščekivanja, pripreme i promišljanja nad vlastitom egzistencijom."... i što ste mudro zaključili ? Izgaram od znatiželje.