Ako su se obistinile najave i meteoalarmi za Hrvatsku, velik broj hrvatskih voćara prošlu je (a i iduću će) noć proveo besanu, stražareći pokraj svojih voćaka, braneći ih od mraza orošavanjem, vatrama, ventilatorima, čime god, samo kako bi cvjetovi na njima, bez kojih nema ni plodova – a ni zarade, preživjeli. Prizor je to, čini se, koji je u tvornici pod vedrim nebom u Hrvatskoj, sa sve vidljivijim klimatskim promjenama, blagom zimom i sve ranijim proljećem, sve učestaliji, a s obzirom na to kako sve češće i završava, i sve bolniji. No dojam je kako baš mi svake godine u čitavoj regiji najviše plačemo nad uništenim trudom poslije kojeg slijedi uvoz koji je enorman i sve veći, a građani bi, čuda li, radije jeli domaće jabuke, kruške, marelice... Naravno da bi, no mogu li?
Jer nije samo mraz taj koji gotovo svake godine prijeti domaćoj proizvodnji koja je mizerna, nedostatna i na klimavim nogama. Tu su i tuča, suša, poplave, neznanje i needuciranost poljoprivrednika, opterećenost lihvarskim kreditima zbog kojih se premalo ulaže i modernizira... A i niz loših poljoprivrednih politika s potporama s kojima se i davno prije nego smo ušli u EU zaboravilo na poticanje produktivnosti i prinosa, a danas nam se to obija o glavu kroz uvoz samo voća u vrijednosti od 209 milijuna eura ili 1,55 milijardi kuna te povrća za 1,1 milijardu kuna u lanjskoj godini.
Dok drugi vape za zemljom ne bi li na njoj proizvodili, sretnici koji su u zakup dobili državnu na 25.000 hektara “proizvode” ugar. Nije im ni za zamjeriti. Sve je legalno i po pravilima EU, dok se čekaju i iznova pišu zakoni kako da se stotine tisuća hektara još uvijek neraspodijeljene državne poljoprivredne zemlje konačno stavi u proizvodnju umjesto u “berbu” potpora bez pokrića. Mraza će ovih dana biti i u Austriji, Sloveniji i drugim zemljama iz našeg okruženja, no ondje će manje zdvajati jer su njihovi nasadi mladi, moderni, navodnjavani, s tehnologijama koje će im pomoći da puno više ugroženih cvjetova ostane na stablu, a prinosi kao i u godinama bez mraza stabilni.
U nas pak, u očekivanju konačne dugoročne strategije poljoprivrede te politika koje će ih osnažiti i ohrabriti na veća ulaganja, pomlađivanje i modernizaciju prastarih i slabo rodnih nasada te suzbiti nepoštene trgovačke prakse, poljoprivrednicima ne preostaje ništa drugo nego da gledaju u nebo i mole se da ih vremenske nepogode barem ovoga puta preskoče i snađu nekoga drugoga.
Ovo je članak potpuno nestručan. Par nabacanih podataka bez pojašnjavanja,objašnjenja. Agronomija je znanost,a ovakvo kolokvijalno objašnjenje neće nikome pomoći osim što nastavlja trend pesimizma. Pitajte radije koga stručnog da nešto napiše na tu temu. Ima dovoljno pametnih i uspješnih ljudi iz struke kod nas.