U sklopu programa obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine danas je u Vukovaru održan 10. Znanstveno stručni simpozij ''Ratna bolnica Vukovar 1991. godine – dr. Juraj Njavro''. I ove godine simpozij je okupio niz stručnjaka ali i liječnika koji su proživjeli rat, a koji će govoriti o zdravstvu u Hrvatskoj i BiH u ratnim i drugim kriznim situacijama. Među njima bio je i ministar zdravstva u Vladi RH Siniša Varga koji je i sam bio liječnik u vrijeme Domovinskog rata.
– Vukovarska bolnica tijekom Domovinskoga rata imala je ogroman značaj. Osobno sam bio tu u neposrednoj blizini u vrijeme pada Vukovara, kod Nuštra. Svi znamo što se dogodilo s bolnicom i ta se istina o svemu što se događalo mora utvrđivati na znanstveni i trezveni način, bez emocija, rekao je Varga. Okupljenima se obratio i ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang koji je progovorio o organiziranom sustavu identifikacije kako se ne bi dogodilo da se ubijenima ne znaju imena niti mjesto gdje su pokopani.
- Od samog početka agresije na Hrvatsku organizirali smo sustav identifikacije svih ubijenih kako se ne bi ponovila 1945. kada je ubijeno do 200.000 civila kojima ne znamo ni ime, ni grob. U Domovinskom ratu ubijeno i poginulo 7263 civila te oko 1000 čija sudbina još nije poznata, rekao je Hebrang. Dodao je da će u konačnici u Hrvatskoj biti više od 8000 poginulih i ubijenih civilnih žrtava u Domovinskom ratu kao i da je od 7263 poginulih i ubijenih civila 47 posto njih bilo starije od 60 godina života. Od toga broja 44 posto bile su žene, a pet posto djeca. Iznio je i podatak da je u Domovinskom ratu bilo 30.520 ranjenika kod kojih je zabilježena smrtnost od svega 1,45 posto što, kako je istakao, predstavlja jedan od najboljih rezultata u povijesti ratnog saniteta. Događanja iz ratne bolnice i uvjetima u kojima su radili liječnici, ali i boravili brojni civili, prisjetio se i njen ratni kirurg Zoran Aleksijević.
– Meni osobno najteži trenutak u vukovarskoj ratnoj bolnici bila je pojava plinske gangrene u vrijeme dok se u bolnici nalazilo tristotinjak ranjenika. Tada medicinsko osoblje nije raspolagalo stručnom literaturom kako liječiti tu bolest. Nije bilo ničega u to doba, ni interneta, ni knjiga niti ste imali koga pitati o plinskoj gangreni. Sjeli smo i pričali što da poduzmemo da ne dođe do epidemije. Došli smo do zaključka da se jedino amputacijama može stati na kraj gangreni što smo i napravili te smo zato i ostali na devet slučajeva plinske gangrene, rekao je Aleksijević. Tijekom agresije na Vukovar kroz vukovarsku ratnu bolnicu prošlo je 3470 ranjenika nad kojima je obavljeno više od 2500 operacija.
>>Ratna ravnateljica vukovarske bolnice u zasluženoj mirovini
>>Bolničari na prvoj crti bili su liječnici dragovoljci
