Planinarenje i alpinizam dvije su povezane, ali prilično različite vrste aktivnosti. Planinarenje se smatra aktivnošću pri kojoj se ne koriste ruke za napredovanje prema vrhu, dok je za penjanje ili alpinizam korištenje ruku nužno za napredovanje po strmim dijelovima. S druge strane, obje aktivnosti jednako su strastvene, zahtijevaju mnogo vremena i truda, nespavanja i gladi, osobito ako se na planini ostaje dulje vrijeme. Jednom sam to nazvao "The Art of Suffering". Ono što je uistinu zajedničko svima koji pohode planine jest ljubav prema prirodi, uživanje u spektakularnim pogledima, uživanje u samoći i tišini, bijeg od stvarnosti i, u mnogim slučajevima, oslobađanje od stresa ili PTSP-a. Druga stvar je taj slatki, nevjerojatan osjećaj zadovoljstva pri dolasku na vrh nakon silnog napora, taj kratkotrajni osjećaj sreće, osobne pobjede nad planinom te emocionalnog pražnjenja tijela i uma. Penjanje nije za svakoga, a u najtežim trenucima, kada se tijelo napne i rastegne do granica pucanja, samo snažna volja ili jaka mentalna snaga čine razliku između uspjeha i neuspjeha.
Moj uspon na vrh Antarktike: Korak po korak, posljednju dionicu napredovali smo punih sedam dana
Noć je bila prokleto hladna. Unatoč sedativima, nisam mogao spavati zbog hladnoće. Sljedeći dan odmarali smo cijeli dan, sakupljajući energiju. Uglavnom sam konzumirao energetske pločice, gelove i pio mnogo tople vode
Komentara 6
Potpuni diletant
Da si snama noćio na položajima ili bunkerima bez vatre po Velebitu nebi ti palo na pamet po ovakvim minusima se našetavat po polovima a bilo nas je malo,nije bila gužva na punktovima kao u štabovima.Lp
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ustvari nisam siguran ali je li možda još tražite one ''topničke dnevnike''??