Predsjednik RH Zoran Milanović kandidirat će se na sljedećim parlamentarnim izborima 2028. godine sa svojom nezavisnom listom – ako je vjerovati medijskim navodima od prošlog tjedna. No, prije negoli se i on sam izjasnio o tako već nazvanoj "Zoranovoj listi“, javnost su preplavile reakcije ostalih političara, kao i medijskih komentatora. Na tom tragu već danima se grozničavo procjenjuju mogući efekti zamišljene situacije po rezultate, koje bi u tom slučaju osvojili Milanoviću formalno bliske stranke SDP i Možemo, piše Deutsche Welle.
Istodobno, iznose se projekcije rezultata desnog centra i desnice, od HDZ-a do DP-a i Mosta, odnosno potencijal Zorana Milanovića da "ugrabi“ dio glasova s te strane. Navodno bi ih on tad ugradio u izborni prinos lijevo-liberalne koalicije, ali ostaje pitanje bi li time i za sebe osvojio onu ključnu, premijersku poziciju. Također, spekulira se i s pretpostavkom da ta vrsta političke kuhinje lako može skončati u fatalnim komplikacijama, ako se njezini vinovnici nekako preračunaju.
Pritom se mora u vidu imati činjenica da baš SDP i njemu srodne stranke u nekoliko prethodnih izbora bilježe više takvih kalkulantskih posrtaja. "Ništa pozitivno ne vidim u toj kombinaciji, ako je najava uopće vjerodostojna“, rekao je za Deutsche Welle ovim povodom politolog Ivan Šiber, profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. No prije svega, napomenuo je da on ima prilično negativno mišljenje o Milanoviću i njegovu političkom držanju, a koje se osobito potencira u sukobu predsjednika RH i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.
"Nemojte me pogrešno shvatiti“, dodao je, "jer time ne izražavam nekakvu sklonost Plenkoviću. Naprotiv, smatram da mi nemamo boljeg od Milanovića, nažalost. Ali sukob među njima je često sebi svrha, kao s ona dva poslovična jarca na brvnu. Da sam pristalica nekih teza o mentalitetu, rekao bih da imamo posla s ogledom vlaja i bodula, mada bježim od takvih varljivih interpretacija." Utemeljitelj kolegija političke psihologije i političkog marketinga u Hrvatskoj, osvrnuo se zatim posebno na "Zoranovu listu". "Nepotreban cirkus. I štetan, jer će oslabiti SDP, pa će jedan dio glasova uzeti Milanović, drugi Možemo, a SDP-u će ostati ono što ostane, možda izrazito malo. Krivo mi je zbog takvog rizika, ipak je ta stranka i moje djelo, ili nedjelo, kako hoćete“, kaže Šiber.
Za alternativu on predviđa mogućnost povratka Milanovića na čelo SDP-a, što bi u interno-stranačkom pogledu bila drastična mjera. Time bi se priznala, naime, znana teza da si ta stranka kroz posljednjih desetak godina nije uspjela pronaći novog uspješnog lidera. „No takav bi manevar definitivno imao značajne šanse za uspjeh, dok ovaj s nezavisnom listom najvjerojatnije ne bi“, drži Ivan Šiber. Na pitanje o eventualnoj programsko-sadržajnoj razlici između takve nezavisne liste i SDP-a, kao i Možemo, pak naš sugovornik reagira burno: "Mislio sam da ozbiljno razgovaramo! Pa tko tu više vodi računa o programu, već odavno?!“ Objašnjava potom da se nekoć zaista cijenilo i programske sadržaje, pa je tad ljevica bila za oporezivanje bogatih i socijalne programe, a protiv militarizacije.
"Molim da mi ukažete na bilo kakvu relevantnu usporednu analizu programa ljevice i desnice u RH, ako se time više itko bavi, jer se ne bave ni same stranke, osim donekle Možemo, kao novija pojava“, poentira ovaj politolog, a na to ga pitamo da locira ostatak razlike koja i dalje navodno postoji između dva politička pola. Šiber pomalo rezignirano uzvraća dvjema riječima koje u hrvatskom političkom prostoru posljednjih desetljeća funkcioniraju na razini općepoznate šifre: "Jasenovac, Bleiburg“.
Sva javno potencirana politička pitanja u Hrvatskoj, dakle, svedena su na tu opreku, kao da ništa drugo ne postoji, ili je sadržano u tome. No prije će biti da se time zaklanjaju realni društveni problemi današnjice, bez obzira što se dio njih svakako može čitati u ključu suprotnosti kao što su „fašizam ili antifašizam" i „konzervativno ili liberalno“. Ivan Šiber mišljenja je da je Hrvatska talac prošlosti, tj. njezine revizionističke interpretacije kojoj se ne vidi kraja: „Mrtvi drže žive za noge, kao što je to rekao Karl Marx."
„Imate tako predsjednika jedne ekstremno-desničarske stranke koja sudjeluje u vladajućoj koaliciji, a koji je lani na Dan oslobođenja Zagreba izjavio da hrvatski glavni grad nije 1945. godine na taj datum oslobođen, nego okupiran. Njegov partner, premijer Vlade RH, na to nije reagirao nijednom riječju. I očito je to dovoljno da zadrži čitavo društvo u stanju svojevrsne ucjene, a tako možemo promatrati i kombinacije u vezi s Milanovićevom kandidaturom“, zaključio je Šiber.
Politički analitičar Jaroslav Pecnik, i sam nekadašnji političar, međutim, sklon je pretpostavci da se iza vijesti o "Zoranovoj listi“ krije dogovor predsjednika RH i predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića. Prema njegovim riječima, razlog tome bi mogao biti dojam da se HDZ fokusirao na zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića iz stranke Možemo kao prvo lice opozicije. Tako bi afirmacija Milanovića kao opozicionara i SDP-ovca bila poruka ne samo HDZ-u, nego i koalicijskim partnerima na lijevom centru.
"Milanović je pritom ionako sklon eskapadama“, nastavio je Pecnik, "pa je zacijelo i ovo zasad još neka vrsta probnog balona. Takva je sklonost ujedno Milanovićeva prednost i mana, ali valja znati da on neće odrađivati posao za druge. Ako se na koncu uključi, htjet će biti premijerski kandidat. A to će se lomiti preko cijele te ljevice.“ Povrh svega, ovaj analitičar smatra da rana te neslužbena najava Milanovićeve kandidature služi i odmjeravanju Plenkovićeve snage.
Pecniku se tako čini da bi na pozicijama lijevog centra mogli pomišljati da se hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a donekle "potrošio" uslijed dugotrajne i turbulentne vladavine. "No to nije jedini razlog, jer imamo odmjeravanje na više strana: interno u SDP-u, šire u koaliciji s Možemo, i na van prema HDZ-u. Imam utisak da je ovaj 'projekt' osmišljen s tim višestrukim ciljem. Upada u oko i to da je mogućnost zasebne Milanovićeve kandidature najavljena puno prije izbora, pa sve još stignu promijeniti“, kaže Jaroslav Pecnik.
I ovaj komentator ukazuje na štetnu drugorazrednost pitanja stranačkih programa, upozoravajući da je SDP već izašao u javnost s određenom zanimljivom strategijom. Pecnik ističe da je ljevici to presudno, kako bi se vratila na svoja izvorna stajališta umjesto forsiranja izborne kombinatorike bez političkog identiteta. Tako bi moralo biti i u kontekstu Milanovićeve kandidature, na kojoj god listi da se on pojavi – odnosi lijevih snaga na sceni morali bi polaziti od političke osnove, a ne od personalnih kapaciteta.
FOTO Policija u automobilu mladog Ukrajinca uočila čudne preinake, pronašli su veliki iznos
Otvori KEKS Pay
Milanović je sa svojim štetočinama u brojnim kriminalnim aferama opljačkao državu za 200 milijardi kuna i još toliko zadužio. Ako Turudić odradi posao za koji je postvljen , Milanović bi treba završiti iza brave za sav kriminal koji su skrivali bajić, cvitan, laptoš i organizirano društvo u službi partije.