Mislav Kolakušić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, jedan je od rijetkih sudaca koji otvoreno govore o problemima u pravosuđu.
Tihomir Orešković se zanimao kako pravosuđe može biti bolji “servis” gospodarstvu i investicijama?
Pravne čistunce svrbi “servis” osobito kad dolazi od izvršne vlasti. No, državna uprava i pravosuđe su upravo to, servis građana. Tu smo da bismo brzo i kvalitetno reagirali kad nas građani trebaju, kao kad odete s autom na servis.
Što treba napraviti da bi pravosuđe bilo dobar servis?
Nužne su drastične mjere. Trgovački sporovi moraju biti brzi i efikasni. Treba povećati pristojbe kao u Austriji i Njemačkoj tako da koštaju kao i trošak druge strane pa neće biti toliko obijesnog suđenja. Zakone moraju pisati stručnjaci i svaki mora imati ime i prezime odgovorne osobe! Neki su zakoni uništili državu, a ne znamo tko ih je napisao. U Njemačkoj nema žalbe u predmetima do 500 eura. Kod nas bi trebalo mijenjati Ustav jer smo žalbu zajamčili kao ustavno pravo, ali promašeno je sudove zatrpavati predmetima zbog neplaćene pretplate, komunalija... Informatički još nismo uvezeni pa stečajni suci nemaju uvid u imovinu tvrtki, što bi znatno ubrzalo suđenje i smanjilo mogućnost skrivanja imovine.
Za socijalu ili malog obrtnika i mali iznosi su veliki?
Ali ni taj mali obrtnik neće dobiti novac ako su sudovi zatrpani predmetima i spor traje sedam godina. Prema europskoj uredbi o sporovima male vrijednosti, sve se činjenice utvrđuju temeljem dokumentacije. Nema ročišta, svjedoka, vještačenja osim ako sud utvrdi da je to nužno. I postupak može završiti za 30 dana. Kod nas za neplaćeni račun u Zagrebačkom holdingu imate račun koji sadrži vodu, čistoću i komunalnu naknadu i, ako ga ne platite, tri tvrtke pokreću ovrhu. Na to su moguća tri prigovora, pa tri sudska rješenja, a protiv svakog je moguć prigovor i onda tri žalbe Visokom trgovačkom sudu. Stavi li sud izvan snage rješenje o ovrsi zbog prigovora, opet je moguće “puta tri” procesna rješenja, znači već ukupno šest.
To ste iskarikirali!?
Apsolutno ne! I tu nije kraj, moguće je i ukupno 18 procesnih odluka sudova zbog jednog jedinog predmeta! Zakonska regulativa svakome omogućuje da je koristi na ovaj način. Trgovačko društvo u blokadi proizvodi neviđen broj predmeta i ništa se neće naplatiti, a postupci se vode bez veze. Umjesto da sud ne postupa sve dok stranka ne plati pristojbu ili bude oslobođena plaćanja. Ali, to je Ustavni sud ukinuo kao neustavno i zato su, smatram, ustavni suci najveći kočničari reformi. Oni mogu zaustaviti bilo koju reformu.
Ustavni sud spriječio je neke vrlo ružne stvari bivše vlasti.
Ali su dopustili najveću pljačku u povijesti s predstečajnim nagodbama. Tvrtke koje nisu plaćale porez potpuno su oslobođene plaćanja poreza. A još je službena tajna koliko je naplaćeno prema predstečajnim nagodbama.
Povećanje sudskih pristojbi ugrožava pristup sudu!
Ali ovako spor traje 10 godina i nitko nema pristup sudu. Pristup sudu imate kad dobijete brzu i pravednu odluku! Nema države u kojoj je parničenje jeftino a efikasno. Ne može putovnica u hitnom postupku biti 700 kuna, a sudska pristojba za spor koji će trajati sedam godina sto kuna. Upis nebodera s tisuću stanova i poslovnih prostora stoji tisuću kuna, a upis garaže sto!? Ne! Svaka jedinica košta 100 kuna. Želiš to brzo riješiti? Onda uplati 20.000 kuna pristojbe. Pod krinkom socijalne jednakosti i jednakosti u pristupu sudu uništavamo pravosuđe, što odgovara bogatašima koji su stekli imovinu na upitan način. Onemogućuje se vođenje spora od 20 milijuna kuna koji služi kao praonica novca uz pristojbu od tri tisuće eura, a na odvjetničkom trošku okrene se milijun eura. U Austriji takav spor košta 300 tisuća eura, pa nikome nije do suđenja. Iz EU se često čude zašto mi nemamo mirenja. Pa kad imamo besplatno suđenje i nitko ništa ne plaća.
Povećaju li se pristojbe, tek bi se tada koristio prigovor?
Pristojbe i trošak ne smiju više biti predmet suđenja. Zna se koliko se plaća i to rješava administrativni referent, a trošak se isplaćuje nakon što se podnese račun. A mi isplaćujemo trošak a da ne znamo je li račun ikad izdan. Pa gdje toga ima!? Sudimo se za iznos od 300 kuna, a pišemo trošak od 1000 kuna napisan rukom na papiru. Naš sustav potiče suce, zbog norme, i odvjetnike, zbog naplate višestrukog troška, da stvaraju što više predmeta. Tome se mora stati na kraj, a to ne mogu provesti ljudi koji ne znaju što se događa u praksi.
A pristojbe u ovršnom postupku?
Ovršni postupak mora biti i jeftin, 50 kuna prijedlog za ovrhu, a ne 1000 kuna zbog zametnutog računa od sto kuna jer se odobravaju budući troškovi zastupanja odvjetnika, kojeg i ne mora imati. U kojoj državi to postoji!?
Broj neriješenih predmeta na VTS-u i Vrhovnom sudu opasno raste od 2009. Što se dogodilo?
Netko se dosjetio da suci prvostupanjskog suda ne bi više trebali rješavati 200, nego 400 predmeta mjesečno, što je neizvedivo. I svi podnose žalbu, a imamo 120 trgovačkih sudaca i 30 sudaca na Visokom trgovačkom sudu, kojima k tomu smanje normu. Takve dvije odredbe dovoljne su da unište trgovačko sudovanje. Propise pišu ljudi koji nikad nisu vidjeli tu vrstu predmeta. Stečajni zakon napisao je kolega s trgovačkog suda koji nikad u ruci nije imao stečajni predmet. Ili koji nemaju procesnog iskustva pa propišu da se zbog bitne povrede može podnijeti revizija, što znači u svakom predmetu.
Pita li se sudove za mišljenje?
Je, u petak u 15 sati stiže dopis u kojem mole da mišljenje o nacrtu zakona dostavimo do ponedjeljka u 11. Ili, kolegicu koja najbolje poznaje stečaj izbace iz radne skupine!?
Zašto predsjednici sudova ne dižu glas u javnosti?
Zato što drže da je šutnja zlato. Predsjednik suda koji je uspio spriječiti donošenje jedne pogrešne odredbe učinio je puno više nego da “bičem” tjera suce da riješe koji predmet više.
>> Kolakušić: Zakonski regulirati plaćanje u roku od 60 dana i uvesti fiskalizaciju za sve račune
Zakoni se donose u Saboru. Zastupnici bi trebali dobro proučiti prijedloge zakona prije nego što dignu ruku. Tu je problem!