Punih je 47 godina prošlo od kako su mineri i radnici zagrebačke 'Hidroelektre' i splitskog 'Konstruktora', simbolično rečeno, ugledali svjetlo na kraju tunela. Naime, upravo su oni 10. svibnja 1978. jedni drugima pružili ruke kroz otvor novog tunela probijen minom koju je pet dana ranije, točno u 4 sata i 15 minuta aktivirala brigada Steve Gostovića. Susret graditelja s riječke i njihovih kolega s istarske strane označio je kraj najkompleksnijeg dijela monumentalnog projekta na kojem je 580 radnika intenzivno radilo gotovo dvije godine, ali značio je i ostvarenje sna Istrijana o prometnom spajanju Istre s ostatkom Hrvatske.
Gradnja tunela kroz Učku započela je 1976. godine. Moćnu, 1396 metara visoku planinu, koja se ispriječila na istočnoj strani istarskog poluotoka, dva su tima, 'napala' s dvije strane. S radovima su, s kvarnerske strane, prvi krenuli radnici 'Konstruktora' iz Splita, a šest dana kasnije sa suprotne su strane startali i njihovi kolege iz zagrebačke 'Hidroelektre'. 'Naoružani' krampovima eksplozivom i tada modernim čudom tehnike, 'Jumbo' bušilicom koja je na gradilište stigla sa zagrebačkog Velesajma, počeli su bušiti Učku. Tim s istarske strane prvu je minu aktivirao 3. lipnja 1976., a riječki tim 28. kolovoza iste godine. Tijekom dvije godine mineri i graditelji su dnevno napredovali tek 5 do 6 metara, no taj se naoko spor tempo proboja kroz planinu smatrao sjajnim postignućem s obzirom na složen geološki sastav Učke, koja je građena od slojeva lapora i gline.
Za probijanje tunela, dugog 5062 metra, bilo je potrebno provesti oko 90.000 miniranja u kojima je utrošeno oko 300 tona eksploziva. Gradeći jedan od najdužih i najzahtjevnijih tunela u Europi, radnici su iskopali 467 000 kubika zemlje i kamena, a u tunel je, do dana njegova probijanja, bilo ugrađeno 9000 kubika betona.
Ono što je doista fasciniralo bila je gotovo savršena preciznost tadašnjih inženjera i radnika – timovi su se u utrobi planine susreli s odstupanjem od samo pet centimetara. Iako je tijekom radova postojala opasnost od urušavanja i prodora vode iz skrivenih kaverni, petogodišnja borba s Učkom završila je briljantnom pobjedom čovjeka – nije bilo niti jedne ljudske žrtve, čak niti težih ozljeda radnika.
Povijesni dan
Vjekovna želja stanovnika s obje strana Učke da se prometno bolje povežu, konačno se ostvarila u nedjelju, 27. rujna 1981., kada je pred više od 15 tisuća ljudi službeno pušten u promet jedan je od najdužih cestovnih tunela u Europi - tunel Učka. Preko 900 pjevača iz cijele regije otpjevalo je tog dana obje himne, ali i budnicu 'Ljudi, homo Učku sami skopat'. Slavilo se uz fanfare i roženice, a posebna zvučna kulisa bila je zvonjava sa zvonika svih istarskih crkava, točno u podne, te sirena sa svih brodova u Puli, Rijeci i na moru. Već idućeg dana, 28. rujna, u šest sati, tunel Učka bio je uključen u redovan promet. Posao je tada dobilo 38 radnika. Nova je prometnica odmah postala žila kucavica koja je doprinijela bržem i svestranijem razvoja čitavog tog kraja. Probijanjem tunela kroz Učku naš je najveći poluotok postao bliži za prosječno 30 kilometara, a supermoderna prometnica donijela je i uštedu u vremenu od preko pola sata.
No cijena tog projekt nije bila mala. Tadašnji direktor organizacije za gradnju tunela Učka, Aleksa Ladavac, izjavio je da je sveukupno za tunel s opremom, komandnom zgradom i energetikom te dva predtunela i 24 kilometra pristupnih cesta prvog reda s vijaduktima, tunel Matulji i tunel Lupoglav, potrošeno oko 2,1 milijardu dinara, što je bilo čak četiri puta više od predviđenog iznosa. Odlučeno je da će se prolaz kroz tunel plaćati deset godina, dok se investicija ne otplati.
U vrijeme gradnje predviđalo se da će tunel biti rentabilan ako njime dnevno prođe između 1500 i 2500 vozila, no još prije Domovinskog rata taj je broj vozila bio udvostručen, a 2. rujna 1983., točno u 10 i 15 sati kroz tunel Učku prošlo je milijunto vozilo - automobili registarske oznake RI 102-340, kojim je, iz smjera Rijeke prema Buzetu, upravljao Branko Jugo, iz Viškova. Na izlazu iz tunela vozaču milijuntog vozila uručena je tada monografija tunela Učka i boca Bakarske vodice.
Više nije najduži, no uskoro će biti najmoderniji u Europi
Više je od dva desetljeća, sve dok ga s torona nisu 'svrgnuli' Sveti Rok i Mala Kapela, s ukupnom dužinom od 5062 metra tunel kroz Učku bio je najduži cestovni tunel u Hrvatskoj. Iako sada više nije najduži i danas je jedan od najprometnijih, cestovnih pravaca u Hrvatskoj, kroz koji na godinu prođe oko 4 milijuna vozila i deset milijuna putnika. Proboj druge cijevi tunela Učka, duljine 5,63 kilometra, svečano je obilježen 18. rujna 2023., a otvorenjem te nove, cijevi tunela 40 godina stara cijev je početkom listopada zatvorena za promet i podvrgnuta potpunom makeoveru.
Kako bi i ta 40-godišnjakinja bila u skladu s EU direktivom, te zadovoljavala najmodernije standarde, dobit će modernu LED rasvjetu, novu prometnu signalizaciju, novi sustav ozvučenja, nadogradit će se sustav vatrodojave i ventilacijski sustav, modernizirati radiosustav, a napravljena je i nova, kontrolna soba s trenutačno najmodernijim nadzornim sustavom u Europi, a detaljnije o tome kako će izgledati najmoderniji tunel u Europi možete pročitati u članku naše novinarke Snježane Bičak, koja je na licu mjesta provjerila kako teku radovi. Obnova više od pet kilometara duge cijevi stoji 22 milijuna eura, trebala bi završiti sredinom ljeta ove godine, nakon čega će u funkciji biti obje cijevi tunela kroz Učku.
Otvori KEKS Pay
I dana danas mi pd sriće suze krenu