2. ožujka 2005.
Posebni odjel za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i
korupciju Tužiteljstva BiH podnio je na potvrđivanje Sudu BiH optužnicu
protiv sedam osumnjičenih osoba: Joze Ivankovića Lijanovića, Mladena
Ivankovića Lijanovića, Jerke Ivankovića Lijanovića, Slave Ivankovića
Lijanovića, Dragan Čovića, Mate Tadića i Zdravka Lučića. Iz
Tužiteljstva BiH priopćeno je da je optužnica rezultat istrage
Tužiteljstva o poslovanju kompleksa tvrtki Ivanković-Lijanović, koje se
od 1999. godine bave uvozom mesnih proizvoda u BiH.
4. ožujka 2005.
Ured Visokog predstavnika izjasnio se da bi “svi dužnosnici
koji su osumnjičeni za kaznena djela trebali odstupiti”.
Čovićev odvjetnik Josip Muselimović kazao je da, unatoč podizanju
optužnice, član Predsjedništva ne bi trebao napustiti
državni vrh.
29. ožujka 2005.
Visoki predstavnik Pady Ashdown iskoristio tzv. bonnske ovlasti i
smijenio Dragana Čovića s dužnosti hrvatskog člana
Predsjedništva BiH, ali mu je dopustio daljnje političko
djelovanje, pa čak i vraćanje u izvršnu vlast bude li
oslobođen optužbi.
– Ovo mi je najteža odluka u dosadašnjem mandatu i
donio sam je sa žaljenjem, jer je Čović dobro obavljao svoju dužnost i
svesrdno pomagao reforme u zemlji i u svojoj stranci – kazao
je tada Ashdown.
27. lipnja 2005.
Zdenka Šimunović, direktorica pravnog sektora, i njezin
suprug Ljubo Šimunović, interni revizor u Mesnoj industriji
Lijanovići, uhićeni nakon upada policije i pregleda poslovne
dokumentacije. Akcija je počela u ranim jutarnjim satima, kad su
pripadnici policije FMUP-a i EUFOR-a blokirali područje oko
MI Lijanovići.
11. listopada 2005.
Pred Sudom BiH počeo raspravni postupak u predmetu “Čović i
ostali”. Na optuženičkoj klupi našli su se svi
optuženi - Dragan Čović, bivši član
Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH, Mate Tadić,
predsjednik Ustavnog suda BiH, četvorica braće Ivanković Lijanović -
Mladen, Jozo, Jerko i Slavo, te profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu
Zdravko Lučić.
25. siječnja 2006.
U Širokom Brijegu počinio samoubojstvo Gojko Mandić,
šef Odjela za uvoz Carinske uprave Mostar, kad su se navodno
obavljale kriminalne aktivnosti Dragana Čovića i Lijanovića te Mate
Tadića i Zdravka Lučića, koji je bio jedan od ključnih svjedoka na
suđenju.
17. studenoga 2006.
Nepravomoćnom, prvostupanjskom presudom Odjela za
organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Suda Bosne i
Hercegovine, koju je izrekao sudac Richard S. Gebelein, Čović je
proglašen krivim i osuđen na pet godina zatvora, s pravom
žalbe na presudu. Proglašen je krivim zbog kaznenog djela
zloporabe položaja ili ovlasti. Optuženi predsjednik Ustavnog
suda BiH Mato Tadić i profesor prava Zdravko Lučić oslobođeni su
optužbi, a optužbi su oslobođeni i braća Jerko, Jozo, Slavo i Mladen
Ivanković Lijanović. Po nalogu suca odmah je zadržan u zatvoru, jer u
skladu sa zakonskim okvirima u BiH osuđeni na kaznu od pet i
više godina pravomoćnost presude čekaju u zatvoru.
21. prosinca 2006.
Čović pušten iz pritvora u Sarajevu nakon što je
sud BiH prihvatio jamstva koja je ponudila obrana - skupina njegovih
prijatelja ponudila
zalog nad nekretninama vrijednim više od milijun i pol eura
kao jamstvo da Čović neće pobjeći iz zemlje do okončanja postupka pred
sudom BiH i izricanja pravomoćne presude. Čović je tada novinarima
kazao da ne namjerava bježati iz BiH.
11. rujna 2007.
U Sudu BiH održana sjednica Žalbenog vijeća u slučaju “Čović
- Lijanović”. Razmatrane su dvije žalbe na prvostupanjsku
presudu - Tužiteljstvo za Čovića traži kaznu zatvora od 15 godina, a za
braću Lijanović kaznu zatvora od najmanje 15 godina. Tužiteljstvo se
nije žalilo na oslobađajuću presudu za Matu Tadića i Zdravka Lučića.
Dragan Čović je pred Žalbenim vijećem kazao kako je “čvrsto
uvjeren da će biti u cijelosti oslobođen optužbi”.
Kronologija 'slučaja Čović'
