Naslovnica Vijesti Svijet

Kronologija 'slučaja Čović'

26. rujna 2007. u 18:56 25 prikaza

2. ožujka 2005.
Posebni odjel za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH podnio je na potvrđivanje Sudu BiH optužnicu protiv sedam osumnjičenih osoba: Joze Ivankovića Lijanovića, Mladena Ivankovića Lijanovića, Jerke Ivankovića Lijanovića, Slave Ivankovića Lijanovića, Dragan Čovića, Mate Tadića i Zdravka Lučića. Iz Tužiteljstva BiH priopćeno je da je optužnica rezultat istrage Tužiteljstva o poslovanju kompleksa tvrtki Ivanković-Lijanović, koje se od 1999. godine bave uvozom mesnih proizvoda u BiH.


4. ožujka 2005.
Ured Visokog predstavnika izjasnio se da bi “svi dužnosnici koji su osumnjičeni za kaznena djela trebali odstupiti”. Čovićev odvjetnik Josip Muselimović kazao je da, unatoč podizanju optužnice, član Predsjedništva ne bi trebao napustiti državni vrh.


29. ožujka 2005.
Visoki predstavnik Pady Ashdown iskoristio tzv. bonnske ovlasti i smijenio Dragana Čovića s dužnosti hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali mu je dopustio daljnje političko djelovanje, pa čak i vraćanje u izvršnu vlast bude li oslobođen optužbi.
– Ovo mi je najteža odluka u dosadašnjem mandatu i donio sam je sa žaljenjem, jer je Čović dobro obavljao svoju dužnost i svesrdno pomagao reforme u zemlji i u svojoj stranci – kazao je tada Ashdown.


27. lipnja 2005.
Zdenka Šimunović, direktorica pravnog sektora, i njezin suprug Ljubo Šimunović, interni revizor u Mesnoj industriji Lijanovići, uhićeni nakon upada policije i pregleda poslovne dokumentacije. Akcija je počela u ranim jutarnjim satima, kad su pripadnici policije FMUP-a i  EUFOR-a blokirali područje oko MI Lijanovići.


11. listopada 2005.
Pred Sudom BiH počeo raspravni postupak u predmetu “Čović i ostali”. Na optuženičkoj klupi našli su se svi optuženi - Dragan Čović, bivši član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH, Mate Tadić, predsjednik Ustavnog suda BiH, četvorica braće Ivanković Lijanović - Mladen, Jozo, Jerko i Slavo, te profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Zdravko Lučić.


25. siječnja 2006.
U Širokom Brijegu počinio samoubojstvo Gojko Mandić, šef Odjela za uvoz Carinske uprave Mostar, kad su se navodno obavljale kriminalne aktivnosti Dragana Čovića i Lijanovića te Mate Tadića i Zdravka Lučića, koji je bio jedan od ključnih svjedoka na suđenju.


17. studenoga 2006.
Nepravomoćnom, prvostupanjskom  presudom Odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Suda Bosne i Hercegovine, koju je izrekao sudac Richard S. Gebelein, Čović je proglašen krivim i osuđen na pet godina zatvora, s pravom žalbe na presudu. Proglašen je krivim zbog kaznenog djela zloporabe položaja ili ovlasti. Optuženi  predsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić i profesor prava Zdravko Lučić oslobođeni su optužbi, a optužbi su oslobođeni i braća Jerko, Jozo, Slavo i Mladen Ivanković Lijanović. Po nalogu suca odmah je zadržan u zatvoru, jer u skladu sa zakonskim okvirima u BiH osuđeni na kaznu od pet i više godina pravomoćnost presude čekaju u zatvoru.


21. prosinca 2006.
Čović pušten iz pritvora u Sarajevu nakon što je sud BiH prihvatio jamstva koja je ponudila obrana - skupina njegovih prijatelja ponudila
zalog nad nekretninama vrijednim više od milijun i pol eura kao jamstvo da Čović neće pobjeći iz zemlje do okončanja postupka pred sudom BiH i izricanja pravomoćne presude. Čović je tada novinarima kazao da ne  namjerava bježati iz BiH.


11. rujna 2007.
U Sudu BiH održana sjednica Žalbenog vijeća u slučaju “Čović - Lijanović”. Razmatrane su dvije žalbe na prvostupanjsku presudu - Tužiteljstvo za Čovića traži kaznu zatvora od 15 godina, a za braću Lijanović kaznu zatvora od najmanje 15 godina. Tužiteljstvo se nije žalilo na oslobađajuću presudu za Matu Tadića i Zdravka Lučića. Dragan Čović je pred Žalbenim vijećem kazao kako je “čvrsto uvjeren da će biti u cijelosti oslobođen optužbi”.