Klasičnim ideologijama, ako ih nešto mekše definiramo, može se pribrojiti još jedna, ne više nova, ali središnje pozicionirana – a to je konzumerizam, kupovanje, potrošnja. Ovom se riječi lako nabacujemo upotrebljavajući je u raznim prigodama, pa joj se tako i značenje može široko razvući, ali i izgubiti. Nije izravno nametljiva ni negativna, obično je razumijevamo kao olako ili pretjerano kupovanje onoga što baš nije nužno, ali znamo da to vlada posvuda oko nas – svjesni usputnog, lagodnog pribavljanja i nagomilavanja predmeta i njihove ambalaže kao i pomagala koje po isteku jamstva više ne vrijedi servisirati, već zamijeniti novima. Postojećim, udomaćenim predmetima (i sve više uslugama) dodaju se stalno novi, uporno, kako na tržištu, tako u uporabi i skladištenju.