Istup veleposlanika Bosne i Hercegovine pri UN-u Svena Alkalaja ovoga tjedna na sjednici Vijeća sigurnosti, koji je tamo kao produžena ruka probošnjačkog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića oštro napao visokog međunarodnog predstavnika Christiana Schmidta, a time posredno i administracije SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, EU..., ujedno je bila tragična slika o institucijama države BiH, ali i neviđen diplomatski autogol političkog Sarajeva.
Alkalaj je bio samo narator teksta napisanoga u Komšićevu uredu bez trunke konzultacija s druga dva člana Predsjedništva BiH, Šefikom Džaferovićem, a napose Miloradom Dodikom. Čak se pokušalo Alkalaja zaobići tako da u Vijeću sigurnosti UN-a govore drugi predstavnici iz BiH, no to tehnički nije bilo moguće izvesti. Godinama se u BiH veleposlanici ponašaju kao osobni glasnogovornici trojice članova državnog vrha, a službena vanjska politika uopće se ne poštuje, nego se istupa prema naputcima njihovih nacionalnih šefova. Tome je umnogome pridonijela i Bisera Turković, šefica bosanskohercegovačke diplomacije, koja je kao predstavnica vodeće bošnjačke SDA nedavno pisala američkom državnom tajniku Antonyju Blinkenu da svojim autoritetom zaustavi izbornu reformu u BiH iako na to nema nikakvo pravo.
Tog Alkalaja je za veleposlanika u UN-u postavio efendija Željko iz kvote koja ide Hrvate. Osim što kao i Žac ne može smisliti bilo što vezano za Hrvate, ovaj čak ima i polukvalifikacije za tu poziciju otac mu je Jevrej, a majka Hrvatica. Još jedan autohtoni predstavnik Hrvata u BiH.