Za one koji paze što jedu, zamka je oholost. Iluzija kontrole da vlastitom voljom krotiš tijelo u zdravije ili ljepše. Kruh svoj svagdašnji ne jedeš uopće ili ga važeš. Simbolika dara se gubi kad hrana postaje projekt, baš kao i tvoje tijelo. Kad vanjski izgled postane prioritet, u zamci si. Bit će još znakova, kao kad pomalo s prijezirom promatraš one koji se dave u hamburgerima dok ti žvačeš svoju fit salatu. Gledaš ih odozgo kako bez kontrole srljaju u samouništenje.
Zamka za one koji ne paze je neumjerenost, život bez granice između potrebe i želje. Tad jedeš da bi utišao nemir, popunio prazninu ili sam sebi omogućio malo užitka. Život bez čokoladne torte ionako nije vrijedan življenja. Višak postaje navika, a navika lako prerasta u ovisnost. Tu su i lutalice između "pazim - ne pazim" faza, bez ikakvog trajnog rješenja koje bi ih spasilo iz začaranog kruga. Rješenje je pred nosom već tisućama godina i sve je više onih koji ga prakticiraju. Možda nisu čuli mudrost duhovnih učitelja o blagodatima posta, ali su barem poslušali biohakere.
Kako su mistici i biohakeri završili na istoj dijeti
Naizgled svakodnevno pitanje krije svu raskoš suvremenog samougađanja. Jedemo da bismo se nagradili, smirili, pa i pokazali nešto o sebi. Hrana, nekad pitanje preživljavanja, postala je odraz identiteta, statusa, načina života i osobne filozofije
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.