Ako ne znaš šta je bilo - 10.400 kvadratnih kilometara oslobodili su hrvatski vojnici u svega četiri dana Oluje. Da stavimo u perspektivu: O kakvom vojnom poduhvatu se radi dovoljno govori da je to dvostruko više no što su Putinove horde u godinu dana zauzele u Ukrajini. Razlika je mnogo, ali jedna je ključna - Tuđmanovi vojnici oslobađali su svoje, Putinovi orci rade ono isto što i svojedobno Miloševićevi - gaze i uništavaju pred sobom sve, čak i kad tvrde da je njihovo.
Naravno, nijedna vojska u svojem jurišu ne ostavlja cvjetni trag za sobom, pa tako ni hrvatska - u legitimnoj samoobrani. No, ove godine rekao bih da smo na prekretnici, jer čak i oni koji su svojedobno potrošili tone tinte pokušavajući nametnuti narativ o svjetlom licu i tamnom naličju operacije Hrvatske vojske - uglavnom su utihnuli. Gotovo svi oni danas prihvaćaju da je operacija bila apsolutno legitimna te da su žrtve zapravo bile - cijena slobode. Malo tko diže glas fokusirajući se na zločine koji su se stvarno dogodili - uglavnom nakon Oluje.
Jedino je Documenta pokušala vratiti se poneki korak unazad, objavljujući podatke u okupnom broju civilnih i vojnih žrtava Oluje. Naravno, čak i te brojke koje su oni objavili zapravo govore da je broj kolateralnih žrtava daleko manji no što bi to itko bio mogao pretpostaviti u trenutku kad je operacija pokrenuta. Od ukupnih "2.353 žrtve rata za vrijeme i poslije Oluje", njih 1.055 civili su srpske nacionalnosti. Plus 472 vojnika nepriznatog srpskog entiteta. Dakle, 2,2 civila na jednog vojnika. Naravno, i jedan jedini nepotrebno izgubljeni život je previše, no, sasvim je jasno da je odgovornost prije svega na onima koji su do zadnjeg trenutka odbijali suživot s Hrvatima, čak i kad im se nudila de facto država u državi. Ostaje golema tuga jer osim onih koji su poginuli jer su bili na svaki način preblizu ili izmiješani s vojnicima, a među njima mnoštvo onih koji su glasali za Veliku Srbiju i na sve druge moguće načine je podržavali tu je i mnoštvo staraca koji su odlučili ostati, pravednički vjerovavši da im nitko neće ništa - jer nikom ništa nažao nisu ni učinili.
Zanimljiva je partija taj SDP, zgraža se nad nekakvim pozdravima i pjesmama, a uredno je prije par godina odšutio istup svog najaktivnijeg zastupnika Nenada Stazića koji je rekao da posao 1945. izgleda nije bio obavljen do kraja. Zaista prekrasni ljudi, vrlo humani, domoljubi, antifašisti, drugovi i borci.