U mnogim hrvatskim gradovima lako je uočiti veliki broj zgrada koje doista imaju povijesnu vrijednost, ali jednako tako uočljiva je i njihova starost. Često nisu održavane, nerijetko su i ruševne, a katkad se jednostavno – sruše. Pravilo da se rušena zgrada zamijeni istovjetnom sve se rjeđe poštuje, a sve češće ni namjena više nije ista. Ostao je tek temeljni uvjet za poštovanje baštine i tradicije, a to je da građevina bude zaštićena. Kada zaštite nema, sve ostaje na volji ulagača – a u mnogim slučajevima ulagači bi odlučivali da s poviješću ne žele imati nikakve veze. Tako su nestajali vrijedni dijelovi baštine. Država se nije pokazala ni u obnovi nakon potresa, pa je teško očekivati da će se sustavno brinuti o svakoj građevini starijoj od stotinjak godina. Rješenje se, čini se, može pronaći samo u privatnom kapitalu, a tada razliku čine motivi: radi li se iz profita ili iz entuzijazma i želje za očuvanjem nasljeđa koje nije zaštitila država.
PALAZZO DI FINANZA
Kako sam vratio život palači staroj 150 godina
Poduzetnik Ivica Jakić sedam je godina potrošio na obnovu povijesne zgrade iznad Opatije: iako bi je mogao prodati za višemilijunski iznos, on je želi ostaviti obitelji
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
