Nakon što je Večernji list zaprimio odluku ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića o povlačenju preporuke korištenja VP-a, magazina za vojnu povijest, u nastavi povijesti u svim osnovnim i srednjim školama, stižu reakcije sa svih strana. Jedna od njih je i povjesničara i suradnika časopisa Nikole Tominca, pukovnika Hrvatske vojske u miru, čija razmišljanja o aktualnim napadima na Vojnu povijest možete pročitati u nastavku:
Kao vojnog povjesničara i suradnika duboko me iznenadila hajka pojedinaca i ustanova zbog napada na časopis „Vojna povijest“, a posebno odluka Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta da povuče preporuku korištenja časopisa u nastavi povijesti. Hrvatska vojna povijest godinama je bila zapostavljana, a VP je jedini koji je u ovih nekoliko godina uspio s vrlo kvalitetnim prilozima tu prazninu dosta popuniti iako postoje još uvijek brojne neistražene teme. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja još nema znanstveno istraženu svoju vojnu povijest, niti vojni muzej kako bi je prezentirao široj javnosti, poglavito mladima. Ta činjenica ne zanima hajkače koji svaki pokušaj da se ona istraži dočekaju na neprimjeren i neciviliziran način. Umjesto da se provede znanstvena rasprava o ovom problemu, svaki pokušaj je unaprijed osuđen na propast. Iako postoje brojne kontroverze iz toga vremena, na nama je vojnim istraživačima da prvenstveno zbog budućih generacija pokrenemo aktivnosti njezinog znanstvenog istraživanja. U protivnom će stalno dolaziti do ovakvih incidenata.
Upravo sam se vratio iz jednog terenskog istraživanja u Italiji, Sloveniji i Austriji o Prvom svjetskom ratu, koji je također kod nas totalno zanemaren iako su u njemu poginuli deseci tisuća naših građana. Znate li čiji su memoari vrlo čitani: nacističkog generala Ervina Rommela o njegovim bojevima na Soči iz 1917. godine. Vidio sam također brojna talijanska djela o ratnim putovima njihovih postrojbi iz Drugog svjetskog rata. Također postoje brojni spomenici talijanskom vojniku i njegovoj žrtvi u kolonijalnim ratovima, Prvom i Drugom svjetskom ratu i nitko zbog toga ne diže tenzije jer je to dio njihove nacionalne povijesti bez obzira kakva je ona u pojedinom vremenu bila. Znamo na čijoj je strani Italija ratovala u Drugom svjetskom ratu. U Njemačkoj je u zadnje vrijeme izašla brojna povijesna literatura o sudjelovanju Nijemaca u Drugom svjetskom ratu. I nitko zbog toga ne diže tenzije. Osuđivanje totalitarizma je jedno, a vojnopovijesno istraživanje je sasvim nešto drugo. Kako možemo objektivno pisati o zločinima Drugog svjetskog rata ako ih ne sagledamo sa svih aspekata i detaljno ih ne istražimo.
VP treba i dalje nastaviti objavljivati o našoj vojnoj povijesti. Magazin će uvijek imati oponenata pojedinim prilozima o ustašama, četnicima i JNA, i to je sudbina ovoga posla. Potrebno je zadržati objektivna mjerila na temelju kojih možemo dobiti realnu sliku o određenom razdoblju naše povijesti. Kod nas je to vrlo složena misija jer je vrlo značajna i važna arhivska građa nestala ili se nalazi izvan države.
>>\'Problem se ne rješava zabranom i guranjem pod tepih\'
>>\'Objektivnost u povijesnoj znanosti ne postiže se prešućivanjem\'
