Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjeverozapadne Hrvatske već 15 godina predvodi val energetske tranzicije, a njezino osnivanje krenulo je iz želje da se radi bolje i više. Ideja se rodila na jednoj konferenciji u Bruxellesu još 2005. godine kada je ravnatelj REGEA-e dr. sc. Julije Domac gledajući rezultate koje postižu europske regije i gradovi pomislio – A zašto i mi ne bismo mogli ovako?! 15 godina poslije, REGEA se može pohvaliti izvanrednim rezultatima, ali i ambicioznim planovima za budućnost, o čemu su nam više otkrili ravnatelj dr. sc. Julije Domac i voditeljica strateških komunikacija Ivana Belić.
Ravnatelj Julije Domac ispričao nam je više o realiziranim projektima i energetskoj politici te čime se REGEA razlikuje od ostalih javnih ustanova.
Pokrenuli ste priču o Regionalnoj energetskoj agenciji Sjeverozapadne Hrvatske 2008. godine. Može li se po ičemu usporediti stanje obnovljivih izvora energije tada i danas?
Velike su razlike u percepciji obnovljivih izvora energije, ali i u investicijama koje se događaju, nažalost na globalnoj razini puno više nego u Hrvatskoj. Godine 2008., obnovljivi izvori su još uvijek bili uglavnom smatrani alternativnim, dodatnim izvorima energije. To je bio trenutak početka globalne financijske krize i najčešća percepcija obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj bila je da se radi o izvorima energije za one koji si mogu priuštiti da plaćaju malo više. Tada smo još na snazi imali poticajnu cijenu, tzv. feed-in tarifu. Cijela se priča, međutim, mijenjala vrlo brzo, pokazalo se da je to bio vrlo dobar trenutak za početak rada ustanove koja će se baviti čistom energijom, a obnovljivi izvori energije ubrzo postaju energetski mainstream. Na globalnoj razini se već od 2018. godine upravo u području obnovljivih izvora događa većina investicija u energetici. Sadašnji saziv Europskog parlamenta i Komisija počeli su vrlo ambiciozno s Green Deal paketom, ali su onda prvo COVID-19, a poslije i skidanje s ruskog plina cijelu priču dramatično promijenili i ubrzali. Danas je naše znanje i iskustvo iznimno traženo i potrebno na svim razinama, a glavni je izazov naći dovoljan broj stručnjaka i zadržati razinu kvalitete. U Hrvatskoj se neke stvari, nažalost još uvijek nisu promijenile. Investicije se kod nas događaju nedovoljno brzo, puno je administrativnih i regulatornih prepreka. Šteta je da politika i dalje ne razumije da se energetski projekti trebaju provoditi u kontinuitetu i u nacionalnom konsenzusu. Donose se zakoni u energetici, a onda podzakonskih akata nema godinama. I dalje ne vidimo da nam trebaju jake hrvatske energetske tvrtke koje baš mi kontroliramo i koje rade isključivo za dobrobit građana Hrvatske. HEP nikada nije bio u financijski lošijem stanju, a agonija Ine traje svih ovih godina.
Osnovale su vas tri županije – Zagrebačka, Karlovačka i Krapinsko-zagorska te Grad Zagreb u kojima uglavnom vladaju različite političke opcije. Jedini ste koji ste uspjeli ujediniti različite političke opcije i provesti strateške investicijske projekte – kako u tome uspijevate?
Ključ je u odgovornosti, transparentnom poslovanju i dobroj komunikaciji. Nerijetko smo znali imati projekte u kojima zajedno sudjeluju gradovi ili županije u kojima su na vlasti različite političke opcije. Niti jedna sjednica Upravnog vijeća Agencije u svih ovih 15 godina rada nije završila drugačije nego jednoglasnim odlukama, na to sam posebno ponosan. Svih smo ovih godina imali iznimno konstruktivnu suradnju sa svim osnivačima, upravo zato što su oni prepoznali prednosti neovisne, ali po kapacitetu izuzetno spremne, sposobne i ambiciozne institucije koja je u stanju prijaviti projekt na svaki dostupni izvor financiranja, koja višestruko više novca donosi za investicije nego što se za nju osigurava javnim proračunima i koja je itekako vidljiva i uspješna i na razini Europske unije. Uvijek tvrdim da bi meni bilo nemoguće postati predsjednik krovnog europskog udruženja regija i energetskih agencija za energiju i okoliš sa sjedištem u Bruxellesu, a i zadržati se na toj poziciji sada već deset godina da nije podrške i odličnih projekata na domaćem terenu. U našem slučaju postigli smo onaj potrebni ideal da politika sluša struku i da se donose strateške odluke koje su utemeljene na znanju.
REGEA se može pohvaliti izvanrednim rezultatima: 84 EU projekta, 500 milijuna eura projektnih investicija, najbolja javna ustanova po provedbi europskih projekata s obzirom na broj zaposlenika. Ako vas usporedimo s nekim velikim državnim tvrtkama, vaši su rezultati ponovo zavidni. Što je ono što vašu javnu ustanovu razlikuje od svih ostalih javnih ustanova?
Naše iskustvo pokazuje da je itekako moguće i u javnom sektoru raditi učinkovito, transparentno i uspješno. Kvaliteta upravljanja ne ovisi i ne smije ovisiti o vlasništvu. Raditi odgovorno, ambiciozno i s pažnjom dobrog gospodara je dakle, u Hrvatskoj moguće i u javnom sektoru. Dapače, to je potreban preduvjet za napredak društva. Naša poruka svima je i da je u Hrvatskoj moguće raditi poput najboljih u Europi i da mi možemo biti ravnopravni najboljima u svemu, a ne samo u sportu. Hrvatska mora imati veću ambiciju i stalno je pokazivati. Kao mala zemlja na rubu Europske unije i najmlađa država članica imamo i ogromnu odgovornost, za sebe i za svoje susjede. Povjerenje koje nam je naša europska obitelj ukazala nismo još sasvim opravdali. Naše iskustvo je i da je osnovni kriterij uspjeha raditi učinkovito. Vrijeme i ljudi danas su najvažniji resursi i treba ih koristiti iznimno pažljivo, a vrhunske ljude treba adekvatno platiti, bez obzira na to radi li se o privatnom ili javnom sektoru. U javnom sektoru treba biti i što manje politike koja kadrovira, miješa se u operativu ili je paravan za pogreške. Politika samo definira viziju i donosi strateške odluke. Sve ostalo je na ljudima koji to znaju ili ne znaju napraviti.
Koliko vam je politika u proteklih 15 godina pomagala, a koliko odmagala?
Hrvatska je jako, puno više nego što bi to bilo potrebno i korisno, opterećena politikom. Na početku rada REGEA-e bilo je i više i manje prikrivenih poziva od različitih političkih opcija, ali sam do danas uvijek birao ostati nestranački stručnjak i držati poziciju da otvoreno, kritički, ali konstruktivno iznosim svoje mišljenje i predlažem rješenja. Mislim da tako treba raditi i u energetici i u svim strateškim područjima. Nacionalni interes je uvijek jednak. Od 2020. savjetujem i predsjednika Republike Hrvatske kao do sada prvi savjetnik za energiju i klimu. Koristim tu poziciju da na dnevni red što više stavim teme koje smatram ključnim za Republiku Hrvatsku kao što su energetska neovisnost, vlastita proizvodnja energije iz obnovljivih izvora energije, prilagodba klimatskim promjenama, razvoj hrvatskih energetskih tvrtki i zadržavanje ili povrat hrvatskog vlasništva u ključnim energetskim djelatnostima. Smatram da je nacionalni interes samo jedan i na jednaki bih način savjetovao i predsjednika Vlade kada bih se za to pružila prilika.
Kada bi REGEA sa svim svojim stručnim znanjima i profesionalnim iskustvom mogla utjecati na promjenu energetske politike – što biste prvo učinili?
U Hrvatskoj je ključno osigurati sigurnost i stabilnost opskrbe energijom. To bi trebala biti primarna zadaća svake Vlade. Žurno treba političkim konsenzusom definirati nacionalne energetske interese i prioritete te osigurati kontinuitet energetskih programa i projekata. Među prvim koracima bih depolitizirao strukture upravljanja energetskih tvrtki i institucija.
Od konkretnih koraka predlažem uspostavu Nacionalnog vijeća za energetsku sigurnost i tranziciju pri Hrvatskom saboru koje će donositi smjernice energetske politike i upravljanja energetskim tvrtkama. Smatram da treba i reformirati HEP kako bi postao nositelj investicija vezanih za stabilnost sustava. Infrastruktura potrebna za skladištenje energije i prihvat novih elektrana na obnovljive izvore energije te glavni pokretač građanske energije. Također treba preuzeti/izgraditi novu Inu koja će uz postupni fade-out ugljikovodika tijekom idućeg desetljeća fokus na početku imati na rafinerijskom biznisu za domaće tržište, korištenju domaćeg plina i razvoju velikih nacionalnih projekata obnovljivih izvora i vodika. Bitno je i pojednostaviti procedure i skratiti administrativne postupke kako bi se poduzetnicima i građanima širom otvorila vrata sudjelovanja na energetskom tržištu poput izgradnje vlastitih elektrana, osnivanje energetskih zajednica, ali raditi i na tehničkim preduvjetima za prihvat novih kapaciteta obnovljivih izvora energije. Na primjer, nama cijela Dalmacija praktički visi na jednoj žici. Dalekovod Konjsko – Melina izgrađen je prije skoro pedeset godina i njegov kapacitet treba bitno povećati. To bi moglo postati glavno ograničenje budućeg razvoja svih sunčanih elektrana i vjetroelektrana u južnoj Hrvatskoj jer da bi se izgradio takav dalekovod, može trebati i deset godina.
Na kraju, treba i hitno prestati helikopterski subvencionirati cijene energenata. To je nepromišljeno, dugoročno neodrživo i iznimno štetno. Trenutačno subvencioniranje po principu svima jednako koči tržište obnovljivih izvora energije i zaustavlja investicije, a onda posljedično i guši poduzetništvo i sprečava razvoj industrije.
Što bi bilo s našom energetskom slikom da nismo ušli u EU? Jesmo li uopće svjesni njezine važnosti i koristimo li dovoljno mogućnosti koje imamo kao ravnopravna zemlja članica?
Siguran sam da bi mnoge stvari išle puno sporije, manje transparentno i općenito da bismo živjeli i radili lošije. Često nismo dovoljno svjesni privilegija, ali i odgovornosti života u jednom boutique dijelu svijeta s kojim se teško koji dio može usporediti na globalnoj razini. EU fondovi o kojima toliko govorimo trebaju biti sredstvo da se razvijemo i napredujemo, a ne biti sami sebi cilj. To jako zamjeram hrvatskoj politici. Grubo rečeno – ne želimo uvijek biti nerazvijeni priljepak bogatih zemalja članica. Nama treba biti cilj da s vremenom iz te pozicije izađemo. To je važno i s pozicije otpornosti i sigurnosti, ali i s pozicije samopoštovanja i ambicije koju naše društvo mora pokazivati.
U ekonomskom smislu, vidi se velik učinak, ali i napredak u korištenju EU fondova, ali sada trebamo i osigurati da se javni novac promatra kao kapital uz koji se vežu privatna sredstva koja multipliciraju ukupan financijski potencijal projekata. Omjer privatnog i javnog kapitala koji sudjeluju u investiciji treba biti što veći. Korištenje bespovratnih sredstava u dosadašnjem obliku dovodi do niskih multiplikativnih učinaka takvih ulaganja, što je velika propuštena prilika do sada.
Hrvatska mora iskoristiti svoj europski status i za nametanje europskih standarda i vrijednosti i u našem susjedstvu. To je važno u svakom pogledu, a da je bilo vizije i pameti, HEP bi danas imao vlasničke udjele u većini elektroprivreda i energetskih kompanija u regiji. Tada bi i politički utjecaj Republike Hrvatske bio bitno značajniji. To bi bio najbolji mehanizam zaštite hrvatskog naroda u susjednim državama. To je onda i poluga za izvoz znanja i opreme, za gospodarski razvoj. Na primjeru plina i Rusije danas se vidi da je energetika često moćnija i od diplomacije i od tenkova.
Od voditeljice strateških komunikacija REGEA-e Ivane Belić doznali smo više o važnosti podizanja komunikacijskih kapaciteta s ciljem prenošenja razumljivih poruka javnosti.
Nije uobičajeno da se tema komunikacije u tehničkom svijetu obrađuje na način na koji to REGEA radi. Kako ste to postigli?
Razumijevanje trenutačnih trendova u svakom sektoru važno je za razvoj učinkovitijih rješenja. Stoga je važno osigurati da javnost bude dobro informirana o sektorima koji čine naše društvo. Energetski sektor je svakako jedan od njih. Posljednja godina pokazala je i kako je energetika važna za očuvanje demokracije s naglaskom na energetsku neovisnost svakog pojedinog društva. Uvijek volim istaknuti da je komunikacija ključna za uspjeh bilo kojeg, pa tako i energetskog sektora. Prvi korak je da struka sama prepozna i osvijesti potrebu za komunikacijom. Drugi korak je osvještavanje za potrebom angažiranja komunikacijskih stručnjaka koji će im pomoći komunicirati. Treći korak je jednostavno prepustiti svakom profesionalcu u lancu da radi svoj posao – inženjer će projektirati, komunikator će komunicirati. Poštivanje i priznavanje važnosti struka izuzetno je važno za uspjeh. Ako pogledamo primjere najboljih praksi, onda ćemo primijetiti da upravo ta jedna kombinacija inženjera, ekonomista, pravnika i komunikatora u sinergiji daje najbolje poslovne rezultate. REGEA je u tom smislu svakako jedan rijedak primjer sjajne prakse i onoga kako bi komunikacija trebala izgledati u bilo kojoj javnoj ili privatnoj tvrtki u Hrvatskoj, ali uostalom mi smo jedinstveni po mnogočemu.
Koliko se objektivno komuniciraju teme energetike u Hrvatskoj i EU? I zašto je to važno?
Cijene energije dosegle su rekordne razine u 2022. godine. Prema izvješću Vijeća Europske unije, uzrok porasta cijene energije je ruska invazija na Ukrajinu, odnosno ovisnost europskih zemalja o ruskom plinu. Ako samo taj i niti jedan drugi segment ne uzmemo u obzir, jasno je da je pitanje energetike ključno pitanje svakog društva. Uostalom, energetika upravlja europskim i svjetskim vladama i kroji globalnu politiku. Danas u tu jednadžbu moramo uključiti i klimatsku krizu i imperativ prilagodbe na klimatske promjene. S tim u vezi komunikacija o energiji i klimi nikada nije bila važnija, ali i dalje je to daleko od dovoljnog na nacionalnoj razini. Kronično nam nedostaje politički okvir unutar koje bi sve struke trebale funkcionirati. Ako ne postoji jasan plan i cilj koji kao zemlja želimo dostići, onda nam je komunikacija osuđena na neprestano upozoravanje što bi se trebalo činiti, koliko je nešto dugoročno pogubno za nas, našu djecu, društvo. Ali očito treba biti još glasniji, jer samo onda kada politika prepozna u tome političke glasove, počinje slušati narod. Struke koje se bave temom energije i klime moraju uložiti dodatne napore da budu glasnije, jasnije i direktnije. Da ih svatko može razumjeti i onda i samo zajedno možemo pojačati političku volju i napraviti promjenu.
Koji su najveći ili najčešću komunikacijski problemi povezani s čistom energijom i zaštitom klime?
U današnjem društvu dostupno je obilje informacija, ali često su nepouzdane ili nepotpune. To može dovesti do situacije u kojoj javnost nije upoznata s važnim informacijama koje bi se mogle upotrijebiti za donošenje boljih odluka.
Drugi izazov s kojim se suočavamo je negativan učinak dezinformacija. Uz toliko dostupnih informacija, može biti teško odrediti koji su izvori pouzdani, a koji nisu. To može dovesti do širenja lažnih informacija, što može imati ozbiljan utjecaj na javno odlučivanje. Naposljetku, poteškoća u pravodobnom dobivanju točnih informacija također može biti izazov za širu javnost. Kako se ciklus vijesti brzo kreće, može biti teško pratiti najnovija kretanja u svakom sektoru. To može dovesti do toga da javnost ima nepotpuno ili zastarjelo razumijevanje trenutačnih trendova. Razumijevanje terminologije koja je nepoznata široj javnosti ili se nerijetko i pogrešno koristi te greenwashing dodatni su komunikacijski izazovi.
Kako doprijeti do građana i osigurati da su oni pravodobno i točno informirani?
Dobro informirana javnost može donijeti bolje financijske odluke koje mogu poboljšati ekonomsku dobrobit pojedinca. Osim toga, informirana javnost može pomoći u promicanju građanskog sudjelovanja i poticanju angažiranijeg društva. Sve ono što treba da se dogodi energetska tranzicija društva. Osigurati da je javnost pravodobno i točno informirana može se isključivo kroz kontinuiranu komunikaciju tema i kroz novinare i urednike koje će se dodatno educirati ne samo o važnosti već i o terminologiji kako, kada i što valja upotrebljavati. Struke koje se bave energijom i klimom za tu svrhu moraju osigurati podizanje svojih komunikacijskih kapaciteta jer nitko ne želi prenositi poruke koje nisu razumljive. U svakoj problematici, pa tako i ovoj važno je djelovati zajedno i svatko sa svoje strane mora odraditi svoj dio posla. Inače nam je komunikacija točkasta, sporadična i jednostavno nedovoljna. Rezultati su uvijek jasno vidljivi u javnom diskursu i tu nema zabune.
Sadržaj donosimo u suradnji s REGEA-om u sklopu projekta Rezolucija Zemlja.
