U povodu smrti britanske kraljice Elizabete II., pisalo se kod nas i o njezinim odnosima s Jugoslavijom i Titom. Kraljica je imala protokolarnu ulogu, predstavljala je Ujedinjeno Kraljevstvo, i nije određivala politički smjer zemlje. Kad je Tito tri puta bio u službenom posjetu Londonu (1953., 1971. i 1978.), kraljica ga je primila kao i sve druge strane državnike, kao što joj je on bio domaćin u Jugoslaviji 1972. godine.
Zanimljivo je kako su nakon Drugog svjetskog rata počeli službeni kontakti između Jugoslavije i Velike Britanije, i što se to događalo u pozadini prije Titova prvog odlaska u London 1953. godine. Naime, treba znati da su godine 1950. i 1951. bile iznimno napete u Jugoslaviji, ali i u svijetu. Počeo je hladni rat. Tito se našao ostavljen od Staljina i SSSR-a, i stalno je iz Moskve optuživan da se prodao zapadnim imperijalistima. Zapad ga pak još nije prihvatio, ispitivao se teren, Amerikanci su ga stalno propitkivali i taktizirali. Nudili su mu pomoć, ali i nametali svoje uvjete. A on je hitno trebao modernizirati i opremiti vojsku, ali i nahraniti ljude. Jer usred svih tih političkih problema Jugoslaviju je zadesila i velika suša.
Tito je umro prije skoro 50 god. Ej!